STRUKE:

Atena

ilustracija
ATENA, panorama grada

Atena (Atina, novogrčki Αϑήνα, Athēna [aϑi'na], starogrčki Ἀϑῆναι, Ath61571nai), glavni i najveći grad Grčke, smješten u regiji Atici, nedaleko od morske obale i 7 km od luke Pireja; političko, kulturno i industrijsko središte Grčke. Razvila se u plodnom Atičkom polju, na mjestu antičke Atene, od gradića s 4000 st. (1833) u moderan grad sa 664 046 st. (2011), a s predgrađima i lukom Pirejom (tzv. Velika Atena) 3 090 508 st. Okružena je brežuljcima (Akropola, Areopag, Likabet, Pniks i dr.) s ostatcima mnogobrojnih antičkih spomenika, uglavnom hramova (Partenon, Erehtej) i javnih zgrada (Agora, Dionizovo kazalište, Odejon i dr.). Mnogi muzeji, među kojima se ističu Nacionalni arheološki muzej (osnovan 1866) s nalazima iz Mikene i Tirinta, Akropolski muzej te Bizantski muzej; nekoliko sveučilišta, od kojih su najstarija Nacionalno, Kapodistrijasovo i Tehničko sveučilište (osnovani 1837), Akademija znanosti, arheološki instituti i nekoliko knjižnica, od kojih su najznačajnije Nacionalna knjižnica (osnovana 1832) i Knjižnica parlamenta. Atena je najjače grčko industrijsko središte: tekstilna, kemijska, farmaceutska, elektrotehnička, prehrambena, kožarska industrija, proizvodnja papira, keramičkih proizvoda, alkoholnih pića, tiskarstvo. Dio atenske teške i petrokemijske industrije smješten je u obližnjem Pireju. Atena je iznimno važna za grčki turizam, trgovinu i bankarstvo. Važno prometno čvorište; međunarodna zračna luka (18 milijuna putnika, 2015). U okolici ležišta mramora i boksita.

Središte grada Akropola (od 1987. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), nastanjeno je već u III. tisućljeću pr. Kr. U drugoj polovici VI. st. pr. Kr. na Akropoli se uz Atenin hram grade i hram Artemide Brauronije, Propileji te mali Dionizov hram, a započinje gradnja Zeusova Olimpijejona. U ratu s Perzijancima (480. do 479. pr. Kr.) razorena je Akropola; nakon rata obnavlja se i proširuje. U drugoj polovici V. st. pr. Kr., u tzv. Periklovo doba, Atena doživljava klasično razdoblje svojega razvoja. Oko 460. pr. Kr. sagrađen je zid koji je povezivao Atenu s lukom u Pireju; na Akropoli je postavljen Fidijin kip Atene. Od 447. do 438. pr. Kr. Iktin i Kalikrat grade Partenon, za koji figuralnu dekoraciju izrađuje Fidija sa svojim pomoćnicima. Mneziklo započinje 437. pr. Kr. graditi Propileje; od otada se cijela Akropola pretvara u monumentalno svetište. Na njoj se gradi mali hram Nike, ispod nje drveni Odejon, blizu Agore tzv. Tezejon, a nedaleko od tržnice Aresov hram. Potkraj V. st. pr. Kr. Filoklo gradi na Akropoli Erehtejon, a na tržnici tzv. Zeusov trijem. Iz helenističkoga je doba nekoliko javnih spomenika, Gimnazij i Diogenejion, a iz I. st. pr. Kr. Horologijon (javni sat, poznatiji kao Toranj vjetrova).

Važna je graditeljska baština iz doba cara Hadrijana; podignuto je nekoliko hramova, Gimnazij, knjižnica s golemim trijemom (tzv. Hadrijanov trijem), a 129. dovršen je Olimpijejon. Herod Atik nakon 160. obnavlja u mramoru Stadion (rekonstruiran za I. olimpijske igre 1896) i gradi (oko sredine II. st.) podno Akropole novi Odejon (danas u uporabi). U VI. st. car Justinijan I. pretvara Partenon u crkvu sv. Sofije. Od srednjovjekovnih crkava ističu se crkva Apostola na Agori (XI. st.), Kapnikarea (XI. st.). Sredinom XV. st. Turci Partenon pretvaraju u mošeju, a Propileje u vojarnu; 1687. Partenon je razoren eksplozijom baruta. Nakon 1990. važni reljefi, skulpture te dijelovi arhitekture zamijenjeni su vrsnim replikama kako bi se originali zaštitili od propadanja.

Povijest

Uz Spartu, Atena je najistaknutiji polis antičke Grčke i njezino duhovno središte. Najstariji tragovi naselja na Akropoli potječu iz III. tisućljeća pr. Kr. U II. tisućljeću pr. Kr. na području Atene naseljuju se Jonjani; u to vrijeme Akropola postaje utvrđeno sjedište plemenskoga glavara (1600. do 1200. pr. Kr.). Vjerojatno u VIII. st. pr. Kr. ujedinjuju se naselja u Atici s Atenom i ustrojava se polis, u kojem je vlast najprije bila usredotočena u rukama kralja. U VII. st. pr. Kr. sva vlast prelazi na aristokratski kolegij od 9 arhonata. Oko 621. pr. Kr. Drakon je kodificirao atensko običajno pravo, a 594. pr. Kr. arhont Solon proveo je niz reformi. God. 560. pr. Kr. preuzeo je u Ateni vlast tiranin Pizistrat. U doba vladavine Pizistrata i njegovih nasljednika Atena doživljuje nagli gospodarski i kulturni uspon; trgovačku ekspanziju atenskoga polisa prati osnutak niza kolonija, osobito na Crnome moru. Zbacivši tiranina Hipiju, Klisten 508. pr. Kr. provodi reformu ustava na demokratskoj osnovi. Nakon pobjede nad Perzijancima (kod Maratona 490. pr. Kr., Salamine 480. pr. Kr. i Plateje 479. pr. Kr.) i nakon osnutka Prvog atičkoga pomorskog saveza (477. pr. Kr.) Atena je na vrhuncu moći; Periklovo doba najsjajnije je razdoblje njezine povijesti. Zbog postupaka atičkoga pomorskog saveza na gospodarskom i vojnom planu počinje izbijati sve jače neprijateljstvo drugih grčkih polisa (u prvome redu Sparte) prema Ateni, koje kulminira u Peloponeskom ratu (431. do 404. pr. Kr.). Poražena, Atena gubi svoje dotadašnje političko značenje. Osnivanje Drugog atičkoga pomorskog saveza (377. pr. Kr.) ostalo je bez većeg učinka. U helenističko doba Atena je formalno sačuvala autonomiju, ostavši i dalje istaknuto kulturno središte. Nakon ratova za samostalnost, koje je vodila protiv Makedonaca i Rimljana, naposljetku je 86. pr. Kr. došla pod vlast Rimljana. U doba prvih rimskih careva (osobito za Augusta i Hadrijana) grad se i dalje izgrađuje. Kultura antičke Atene bila je temelj na kojem se, posredovanjem Rima, razvila zapadnoeuropska civilizacija. U toku rimske vladavine Atena postupno gubi važnost kulturnog središta, a konačno 529., kada je bizantski car Justinijan I. ukinuo atensku akademiju. Otada je Atena beznačajno pokrajinsko mjesto Bizantskoga Carstva. U jednom trenutku, približno poč. VII. st., zauzimaju je Slaveni, a bizantska je vlast bila obnovljena osnutkom teme krajem VIII. st. U IX. st. postaje sjedište metropolita; njegova je katedralna crkva bila nekadašnji Partenon. God. 1205. Atena postaje središtem Atenskoga Vojvodstva pod vojvodom Otonom de la Rocheom, a 1458. osvajaju je Osmanlije. U Morejskom ratu Partenon je velikim dijelom razoren (1687). Nakon oslobođenja od turske vlasti Atena je 1834. proglašena glavnim gradom Grčke.

Atena. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4410>.