Murter (staro ime Srimač), priobalni otok u šibenskom otočju; 17,58 km² sa 4628 st. (2021). S kopnom ga spaja most preko Murterskoga tjesnaca. Izdužen je u smjeru sjeverozapad–jugoistok; dug je 11 km, širok do 2,8 km. Građen je od krednih vapnenaca i dolomita, te kvartarnoga prapora (sjeverozap. dio). Najviši vrh Raduč (125 m). Duljina obale 42,6 km; koeficijent razvedenosti 2,9. Veće uvale: Hramina, Jezera, Koširina. Okružen je mnogobrojnim otočićima (Radelj, Zminjak, Vinik Veli i Mali, Prišnjak, Ljutac, Hrbošnjak, Maslinjak, Dražemanski Mali i Veli, Kukuljari i dr.). Uzgaja se maslina, vinova loza, smokva, povrće. Vapnenački dio otoka pokriven je pretežito makijom. Ribarstvo. Turizam; marine (Betina, Jezera, Hramina). Brodogradnja (Betina). Naselja: Murter (1920 st.); ostala sela: Tisno (pr. Tijesno; 1192 st.), Jezera (798 st.) i Betina (718 st.). – Na otoku su pronađeni tragovi prapovijesnih naseobina (ostatci gradinskoga naselja na uzvisini Gradina), a na padinama uz obalu i u moru ruševine građevina iz rimskoga doba (arhitektonski ulomci), natpisi, keramika, kovine, staklo i grobovi. Sudeći prema nalazima starih zidova i grobova u uvali Hramina, pretpostavlja se da se ondje nalazilo rimsko naselje Collentum. Na rtu Gradina pronađeni su starohrvatski grobovi s nakitom. Najveće naselje na otoku do XIII. st. nazivalo se Velo Selo (Magna villa), nakon toga Srimac (Srimač), a tek od približno 1740. Murter. Jače naseljivanje otoka Murtera odvijalo se u prvoj polovici XVI. st., u doba osmanskih provala u Ravne kotare i šibensko priobalje, a povremeno i za mletačko-osmanskih sukoba u drugoj polovici XVI. i u prvoj polovici XVII. st. Prema prezimenima i imenima posjeda sadašnjih stanovnika otoka Murtera, ponajprije su se naselili žitelji iz neposrednoga zaleđa (Dazlina, Banjevci, Putičanje). Tijekom XVII. i XVIII. st. na otoku se snažno razvilo ribarstvo. God. 1866. u naselju Murteru osnovana je čitaonica, jedna od prvih u Dalmaciji.
