STRUKE:

mitoza

ilustracija
MITOZA, dioba diploidne stanice sa 6 kromosoma (2n=6) – 1. interfaza, 2. rana profaza, 3. kasna profaza (prometofaza), 4. metafaza, 5. anafaza, 6. telofaza, 7. dvije stanice kćeri

mitoza (prema grč. μίτος: nit), dioba stanične jezgre. Njome se nasljedna tvar raspodjeljuje na dvije jezgre-kćeri, od kojih svaka dobiva jednak broj kromosoma i sve gene koje je imala i majčinska stanica. U širem smislu, mitoza uz diobu jezgre (kariokineza) obuhvaća i diobu citoplazme (→ citokineza). Mitoza se dijeli na četiri faze ili razdoblja: profaza, metafaza, anafaza i telofaza. Razdoblje između dviju uzastopnih mitoza naziva se interfaza, a izmjena mitoze i interfaze naziva se staničnim ciklusom. Prije početka mitoze, u interfazi, kromosomi se udvostručuju, pa se svaki sastoji od dviju molekula DNA, koje s pripadajućim bjelančevinama (histonima) izgrađuju sestrinske kromatide. Mitoza započinje profazom na početku koje su kromosomi vrlo tanke i duge niti. Uvijanjem (spiralizacijom) se sažimaju i postupno postaju sve deblji i kraći te se na mikroskopskoj slici uočavaju dvije sestrinske kromatide međusobno povezane pričvrsnicom (→ centromera ili kinetohora). Sa suprotnih polova stanice počinju se zrakasto širiti bjelančevinaste niti diobenoga vretena izgrađene od mikrotubula, koji služe pričvršćivanju i pomicanju kromosoma. Na kraju profaze razgrađuje se jezgrina ovojnica. U metafazi kromosomi dosežu najviši stupanj sažimanja te izgledaju poput štapićastih tijela s uzdužnom pukotinom između sestrinskih kromatida. Pričvrsnicama se pričvršćuju za niti diobenoga vretena i smještaju u njegovu ekvatorijalnu ravninu. U anafazi sestrinske se kromatide razdvajaju, jer ih niti diobenoga vretena povlače prema suprotnim polovima stanice, nakon čega svaka postaje samostalnim kromosomom. Tijekom telofaze kromosomi se ponovno odmataju (despiraliziraju) i poprimaju oblik tankih i dugih niti. Oko njih se izgrađuje jezgrina ovojnica čime nastaje nova jezgra. Slijedi dioba citoplazme te nastaju dvije stanice-kćeri koje su genetički jednake stanici-majci. Tijek mitoze sličan je u biljaka i životinja, ali je citokineza biljnih stanica, zbog čvrste stanične stijenke, nešto drugačija.

Biološka je značajka mitoze osiguravanje stalnosti nasljedne upute. To je uobičajeno razmnožavanje jednostaničnih organizama s definiranom jezgrom (→ eukarioti). Kod mnogostaničnih organizama mitotičkim diobama iz oplođene jajne stanice (zigote) nastaju stanice koje izgrađuju organizam. Sve sadrže iste gene, ali se ovisno o funkciji međusobno razlikuju, jer su u svakoj od njih aktivni različiti geni. Neke stanice cijeloga života zadržavaju sposobnost diobe te nadoknađuju odumrle stanice (krvotvorne, matične stanice). Stanice koje preuzmu neku funkciju u organizmu, primjerice živčane ili mišićne stanice, više se ne dijele, a nakon njihove ih smrti zamjenjuju nove, nastale iz matičnih stanica. Sve faze staničnoga ciklusa precizno su usklađene, a poremećaj u regulaciji stanične diobe može uzrokovati rast tumora.

mitoza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=41257>.