struka(e):
Menandar Protektor
bizantski povjesničar
Rođen(a): ?.
Umr(la)o: ?, nakon 582.

Menandar Protektor (grčki Μένανδρος Προτήϰτωρ, Ménandros Protḗktōr, latinizirano Menander Protector), bizantski povjesničar (??, nakon 582). Rodom iz carigradske obitelji, koja je podrijetlom bila vjerojatno s Istoka (područje Sirije i Mezopotamije). Nakon retorskog i pravničkog obrazovanja odao se lagodnu životu, ali se zatim, na nagovor cara Maurikija, posvetio proučavanju povijesti. Postao pripadnik carske tjelesne straže, čemu zahvaljuje nadimak Protektor. Napisao je Povijest (Ἱστορία), fragmentarno sačuvanu u prijepisima Konstantina VII. Porfirogeneta i u enciklopedijskom rječniku Suda, kojom je nastavio djelo povjesničara Agatije. U tom je djelu obuhvatio razdoblje 558–582. te je opisao događaje od dolaska hunskih Kutrigura u Traciju do bizantskih pregovora s Avarima oko Sirmiuma. Djelo je pisano jasnim izričajem, obiluje mnogim službenim spisima te mnogobrojnim geografskim i etnološkim podatcima. Glavni je izvor za proučavanje kraja vladavine Justinijana I. Velikoga te carevanja Justina II. i Tiberija II. Konstantina. Sadrži i kraće podatke iz povijesti Slavena, Anta i Avara, a osobito je važan prikaz bizantsko-avarskih borbi za Sirmium i Singidunum.

Citiranje:

Menandar Protektor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/menandar-protektor>.