Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (službeni naziv: Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, engleski International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, akronim ICTY), sud za progon osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnoga humanitarnog prava na području bivše Jugoslavije od 1991. Sud je utemeljen Rezolucijom (br. 827) Vijeća sigurnosti UN-a, od 25. V. 1993., a počeo je djelovati 1994. Sjedište je Suda u Hagu (Nizozemska), pa se često skraćeno naziva Haškim sudom za bivšu Jugoslaviju. Sud je stvarno nadležan za teška kršenja Ženevskih konvencija o zaštiti žrtava rata iz 1949., kršenja zakona i običaja ratovanja, genocid i zločine protiv čovječnosti, počinjene na području bivše Jugoslavije nakon 1. siječnja 1991. Sud je nadležan usporedno s nacionalnim sudovima, može od njih preuzeti vođenje postupka, pa čak i ponoviti pravomoćno dovršen postupak. Države su dužne surađivati sa Sudom, a ako to ne čine, predsjednik Suda o tome obavješćuje Vijeće sigurnosti, koje može poduzeti odgovarajuće mjere. U sastavu Suda djeluju tri raspravna vijeća, svako s po tri suca, i jedno Žalbeno vijeće od pet sudaca (ukupno 14 sudaca), Ured tužitelja s tužiteljem na čelu i Tajništvo suda; suce bira Opća skupština UN-a, a tužitelja Vijeće sigurnosti na prijedlog glavnoga tajnika UN-a. Postupak se odvija prema Statutu i Pravilniku o postupku i dokazima koje donose suci na svojoj općoj sjednici. Tužitelj pokreće postupak po službenoj dužnosti, na temelju informacija, bez obzira na njihov izvor. Ima pravo ispitivati osumnjičenike i svjedoke, prikupljati dokaze i provesti istragu na mjestu događaja. Ako smatra da postoji dovoljno dokaza (slučaj prima facie), tužitelj sastavlja optužnicu i podnosi ju na potvrdu jednomu od sudaca. Ako optužnicu ne odbaci zbog nedostatka dokaza, sudac će potvrditi optužnicu i po zahtjevu tužitelja izdati naloge za uhićenje, pritvor i druge naloge potrebne za vođenje postupka. Nakon pripreme postupka, nastupa suđenje. Okrivljenik koji je uhićen i doveden pred Sud (ili koji se dragovoljno predao) izvodi se pred sudbeno vijeće koje mu čita optužnicu, pita ga je li ju razumio i poziva ga da se izjasni o krivnji. Ako okrivljenik izjavi da se osjeća krivim, sud mu, uz provjeru priznanja i utvrđivanja činjenica važnih za kažnjavanje, odmjerava kaznu. Ako okrivljenik porekne krivnju, provodi se rasprava. Rasprava je akuzatorno organizirana, no uz određene inkvizitorne elemente, jer i Sud, neovisno o prijedlogu stranaka, može odrediti koji će se dokazi izvesti. Presuda se (osuđujuća ili oslobađajuća) objavljuje javno, na posebnom ročištu. Presuda se izrađuje u pisanom obliku i sadrži obrazloženje. Statut Suda predviđa dva pravna lijeka na presudu: žalbu (priziv, engl. appeal) i reviziju (engl. review). Žalba se podnosi protiv nepravomoćne presude zbog pogrješke u primjeni prava (materijalnog ili procesnoga) ili u činjenicama (važnima i za odluku o krivnji i za odluku o kazni). Revizija, o kojoj također odlučuje Žalbeno vijeće, podnosi se protiv pravomoćne presude (izvanredni pravni lijek), a sadržajem odgovara našoj obnovi postupka jer se podnosi zbog novootkrivenih činjenica i dokaza. Kazna zatvora izdržava se u jednoj od država koje su izrazile spremnost prihvatiti osuđenike na izdržavanje kazne. Kazna se izdržava prema domaćem zakonodavstvu, ali svaku odluku o pomilovanju, uvjetnom otpustu ili drugim mjerama kojima se skraćuje kazna donosi Sud.

Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39851>.