Lepoglava, grad u Hrvatskome zagorju, 8 km jugozapadno od Ivanca i 29 km od Varaždina; 3400 st. (2021). Leži u dolini rijeke Bednje, na 246 m apsolutne visine. Arheološki nalazi potvrđuju naseljenost toga područja već u prapovijesno i rimsko doba. Grad je poznat po kazneno-popravnom domu koji djeluje od XIX. st. i čipkarstvu (međunarodni čipkarski festival). Kulturna manifestacija Lepoglavski dani (od 1992). Industrija građevnog materijala, pokućstva, plastike, dijelova za strojeve. Proizvodnja predmeta kućne radinosti.
Pavlinski samostan s gotičkom samostanskom crkvom sv. Marije jedan je od najznačajnijih sakralnih arhitektonskih spomenika u Hrvatskoj. Osnovao ga je oko 1400. Herman II. Celjski; stradao je od Osmanlija 1479., a temeljito ga je obnovio Ivaniš Korvin nakon 1492., utvrdivši samostan kulama i opkopom. Prostrani pavlinski kompleks sastojao se od crkve, samostana s unutarnjim dvorištem i zgrada koje su s trima traktovima zatvarale vanjsko dvorište (rekonstruiran na temelju arheoloških istraživanja 1972–73. i 1990). God. 1650–73. trajala je temeljita pregradnja samostana i crkve. Tada je bio podignut najveći pavlinski samostan u Hrvatskoj, dvokatna zgrada sa svođenim podrumima i ćelijama, prostranim klaustrom okruženim arkadnim hodnicima i velikim zajedničkim prostorijama (oslikane zimska i ljetna blagovaonica). Godine 1503. pavlin Marko iz Dubrave u njemu je otvorio prvu javnu gimnaziju u Hrvatskoj (djelovala s prekidima do 1644). God. 1671. u samostanu je bila osnovana visoka škola za pripadnike reda, kojoj je 1674. Leopold I. Habsburgovac potvrdio status akademije s pravom podjeljivanja akademskih titula filozofskih (od 1676) i teoloških (od 1683) znanosti. U Lepoglavi se nalazilo sjedište slavonske pavlinske vikarije, a u XVII. st. sjedište hrvatsko-slavonske pavlinske provincije. God. 1675. cijeli kompleks samostana bio je opkoljen zidom.
Lepoglavska velika jednobrodna gotička crkva sv. Marije barokizirana je u XVII. st. Iz gotičkog su doba izduljeno svetište i tragovi dvaju slojeva gotičkih fresaka u brodu, koji je bio produljen i presvođen mrežastim svodom (1666–72). Njegovim produljenjem zvonik, prvotno uz lijevi bok pročelja, našao se uz bok crkve na sredini dužine. Zvonik je bio povišen 1640. i 1711., a zvono za nj salio je 1767. lepoglavski pavlin Lactantius Santini. God. 1673–1711. izgrađene su četiri bočne kapele (Majke Božje Žalosne, Marije Lauretanske, sv. Josipa i Sv. Trojstva), u kojima su pokopani velikaši (mnogobrojni nadgrobni spomenici), predvorje s knjižnicom na katu i novo pročelje, bogato raščlanjeno i ukrašeno kipovima crkvenih otaca, Krista i pustinjaka (obnovljeno 1953). Početkom XVIII. st. dijelovi unutrašnjosti crkve ukrašeni su štukom (majstor A. J. Quadrio), a I. K. Ranger oslikao ju je zidnim slikama biblijske tematike (Starci apokalipse na pjevalištu, 1735–37; Isus u hramu i Krist tjera trgovce iz hrama u svetištu, 1742–43). Također je oslikao i korska sjedala u svetištu i pjevalištu. Među oltarima iz XVII. i XVIII. st. ističe se raskošan glavni oltar Aleksija Königera, koji ispunjava visoko gotičko svetište; u sredini se nalazi slika Majke Božje iz Częstochowe, a sa strana su kipovi crkvenih otaca. Isti majstor izradio je oko 1777. propovjedaonicu, ukrašenu kipovima i reljefima te alegorijom Crkve na baldahinu. Oba majstora, pohrvaćeni Tirolci, svoja su djela uspješno uskladili s gotičkim crkvenim prostorom. Orgulje iz 1649. imaju dva raskošna kućišta ukrašena intarzijom i pozlatom. God. 1710. osnovana je u samostanu knjižnica, a 1742. bila je otvorena tvornica svijeća. Lepoglavski su se pavlini ujedno bavili ljekarništvom, umjetnošću i obrtom. Kada je odredbom Josipa II. 1786. pavlinski red bio ukinut, samostan je pripao Čazmanskomu kaptolu, koji ga je 1854. iznajmio državnim vlastima, a one su ga pretvorile u kaznionicu. God. 1914. bila je podignuta nova zgrada kaznionice, u kojoj su robijale generacije hrvatskih političkih zatvorenika. Samostan i crkva teško su stradali 1945 (u eksploziji strjeljiva pri povlačenju njemačkih trupa). Nakon II. svjetskog rata nekadašnji samostan u Lepoglavi bio je oduzet Crkvi i nastavio je služiti kao kaznionica do 1999., kada je odlukom vlade RH predan u vlasništvo Crkve, odnosno Varaždinske biskupije. Time je samostan ponovno dobio svoju nekadašnju vjersku, kulturnu i obrazovnu namjenu. Od 1990. u unutrašnjosti crkve sv. Marije izvode se opsežni restauratorski radovi. Većina crkvenog inventara odavno je opljačkana, a rijetke sačuvane dragocjenosti nalaze se u Zagrebu (Dijecezanski muzej i riznica katedrale).
