Jean de Mailly [žᾶ ~ maji'~] (hrvatski: Ivan iz Maillyja [žᾶ dǝ maji'], latinizirano Iohannes de Malliaco), francuski hagiograf i kroničar (Mailly-le-Château na rijeci Yonne, oko 1190 – Metz, između 1254. i 1260). Svećenik biskupije Auxerre; dominikanskomu se redu pridružio između 1230. i 1240. Prvu inačicu Sažetka svetačkih podviga i čudesa (Abbreviatio in gestis et miraculis sanctorum), poučnoga legendarija osmišljenoga kao pomoć župnim svećenicima sastavio je 1225–30; drugu inačica dovršio je 1234., a treću 1243., nakon prelaska u Metz. Djelo je priručnik okrepljujućih pripovijesti tipičan za novi pristup propovijedanju kakav su razvili prosjački redovi. Uspjeh duguje jednostavnosti latinštine i kratkim parataktičkim rečenicama u pripovjednom dijelu teksta koji stoji u opreci vješto izgrađenoj sintaksi u proslovu. Krase ga živi dijalozi, slikoviti detalji i začudnost. Poslužilo je kao uzor Zlatnoj legendi Jakova Varaginskoga. U dvjema je inačicama sačuvana njegova Sveopća kronika Metza (Chronica universalis Mettensis) u kojoj je zabilježio legendu o ženi koja se izdavala za muškarca te »vrsnoćom uma« postala notar rimske kurije, kardinal i 1099. papa (poslije nazvana papisa Ivana).
