Korzika

ilustracija
KORZIKA, Calvi
ilustracija1ilustracija2

Korzika (francuski Corse [kɔʀs]), francuski otok u Sredozemnome moru; 8680 km², 305 674 st. (2009). Na gorovitu otoku, s najvišim vrhom Cinto (2710 m), šume zauzimaju 20%, a šikare (maquis, macchia) oko 45% ukupne površine; ostalo su pašnjaci i obradivo tlo. Uz istočnu obalu pružaju se močvarne ravnice. Trećina stanovništva živi u većim gradovima: Ajaccio (glavni grad), Bastia, Corte, Calvi, Sartène, Aleria i Porto-Vecchio. Stočarstvo (ovca i dr.) je glavna gospodarska grana. Na malim obrađenim površinama uspijeva kesten, maslina, vinova loza, smokva, dud. Proizvodnja sira, vina i meda. Stanovnici se bave i pomorstvom te ribarstvom. Veće značenje za industriju ima samo obradba drva. Razvijen je turizam. – Prvi tragovi ljudskoga života na Korzici mogu se pratiti od neolitika. Prvi poznati stanovnici bila su ligurska plemena, a prve trgovačke postaje osnovali su na otoku Feničani. U VI. st. pr. Kr. otok su kolonizirali Grci, koji su se oko 540. pr. Kr. sukobljavali s Kartažanima i Etruščanima (pomorska bitka kraj Alerije). Tijekom prvoga Punskoga rata Rimljani su 238. ili 237. pr. Kr. preoteli otok Kartažanima. U V. st. otok je bio pod Vandalima, od VI. do XI. st. držali su ga Bizant, Langobardi, Saraceni i pape. Od XI. st. borili su se za nj Pisa, Genova i Aragon. Potkraj XIII. st. potpao je pod Genovu, čija je vlast uglavnom bila nominalna; stvarnu vlast nad otokom imala je dugo vremena trgovačka udruga Banco di S. Giorgio iz Genove. Stoljećima su na otoku izbijali ustanci protiv Genove (Vincentello d’Istria 1434., Sampiero Corso 1553–69); veće su razmjere dosegnuli u doba pustolovnoga pothvata baruna Theodora von Neuhofa, »kralja Korzike« (1736), i ustanka pod korzičkim herojem Pasqualeom Paolijem (1755). Od 1768., kada ga je Genova prodala, otok je sastavni dio Francuske, izuzevši razdoblje britanske okupacije (1794–96). U Ajacciu na Korzici rodio se Napoleon Bonaparte. U II. svjetskom ratu Korzika je neko vrijeme bila pod okupacijom Talijana i Nijemaca (1942–43). No ustanak domaćeg stanovništva i pothvati francuskog pokreta otpora primorali su okupatore da se povuku i omogućili oslobođenje otoka. Težnje za političkom autonomijom postale su izraženije od 1960-ih. Radikalne skupine poduzimale su bombaške napade, a jedna je od najpoznatijih postala Narodna fronta za oslobođenje Korzike, osnovana polovicom 1970-ih (česti su i međusobni obračuni korzičkih nacionalističkih skupina, dijelom uključenih u kriminal). God. 1982. Korzika je dobila ograničenu autonomiju. Pojedine radikalne skupine nastavile su oružane akcije (1998. ubijen je korzički prefekt). Autonomija je proširena 1991–92. te 2001., kada je donesen zakon o regionalnoj autonomiji Korzike (povećane ovlasti regionalne skupštine, uveden korzički jezik u osnovno obrazovanje i dr.).

Korzika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33280>.