Koprivnica, grad i sjedište Koprivničko-križevačke županije; 22 262 st. (2021). Leži na lijevoj obali rijeke Koprivnice, na 149 m apsolutne visine, 50 km jugoistočno od Varaždina i 96 km sjeveroistočno od Zagreba. Ostatci srednjovjekovne utvrde (XVI. st.; park). Sačuvana je barokna zgrada Oružane (1714); župna crkva sv. Nikole (XVII. st.) sa zvonikom, franjevački samostan sa crkvom sv. Antuna Padovanskoga iz 1675., kapela Sv. Duha (groblje; 1873), klasicistička pravoslavna crkva Sv. Trojice (XVIII. st.). Iz doba baroka sačuvalo se i nekoliko javnih kipova (pil Tužnoga Krista, kip sv. Ivana Nepomuka). Gradski muzej (osnovan 1951) s galerijom slika; u sastavu muzeja djeluje više galerija (Koprivnica, Hlebine i galerija kipova I. Sabolića u Peterancu), zavičajnih zbirki (u Đelekovcu) i donacija dr. Vladimira Malančeca. Muzej prehrane Podravka (osnovan 1982); radiopostaja. Podravski motivi, sajam naivne umjetnosti i kulinarstva (srpanj). Prehrambena industrija. Podravka (osnovan 1947; vegeta, juhe, dječja hrana, kvasac, keks, mesne konzerve, suhomesnati proizvodi i dr.) s farmaceutsko-kozmetičkom industrijom (Belupo), pivovara, tvornica ulja (bučino ulje) te tekstilna, drvna (pokućstvo) i papirna (ambalaža), kožna (obuća); proizvodnja građevnog materijala (ciglana i dr.). Koprivnica je željezničko čvorište prugâ Budimpešta–Koprivnica–Zagreb–Rijeka i Varaždin–Koprivnica–Osijek. U 4 km udaljenom Koprivničkom Ivancu zračna luka. – U doba Rimskoga Carstva u I–II. st. pr. Kr. područje Koprivnice nalazilo se na važnom rimskom putu koji je vodio od Akvileje preko Ljubljane i Ptuja do Osijeka (Mursa). Arheološki nalazi nekropola iz toga doba pronađeni su u obližnjim mjestima Draganovec i Farkašić (lokalitet Piretis ili Peritur) te Kunovec Breg (Sunista). Srednjovjekovno trgovište Koprivnica (Koproncha civitas) razvilo se oko utvrde Kamengrad (Kuvar, Kwar, poslije nazvana Starigrad), koja se prvi put spominje 1272. Prvi poznati vlasnici kamengradskoga vlastelinstva bili su pripadnici velikaške obitelji Gisingovaca; za njihove su vlasti u Koprivnicu došli franjevci (oko 1290) i ubrzo osnovali samostan. Od 1327. Koprivnica je bila u posjedu Mikca Mihaljevića i njegovih sinova, a 1356. ispravom kralja Ludovika I. Anžuvinca dobila je povlastice slobodnoga kraljevskoga grada (Kapruncha civitas libera regia). Od 1427. bila je u posjedu zagrebačkoga biskupa Ivana I. Albena, a približno od 1433. u vlasništvu obitelji Celjski. Nakon rušenja utvrde Kamengrad (oko 1446) središte vlastelinstva i kaštelana preneseno je u novosagrađenu utvrdu Koprivnica. Godine 1459. slavonski ban Jan Vitovec došao je u posjed grada, a potom i cijeloga koprivničkoga vlastelinstva (1461). Godine 1477. Matija Korvin koprivničko je vlastelinstvo darovao Ivanu i Žigmundu Ernusztu, a od 1541. ono je bilo u posjedu obitelji Keglević. Nakon poraza Ludovika II. na Mohačkome polju 1526., održan je u gradu sabor na kojem su staleži proglasili kneza Krstu I. Frankapana svojim upraviteljem i vrhovnim braniteljem. Grad je u XVI. st. bio utvrđen jakom tvrđavom četverokutna oblika (gradnju nadzirao talijanski vojni graditelj D. dell’Allio). Koprivnička utvrda imala je značajnu ulogu u borbama s Osmanlijama; 1537. iz utvrde je krenula vojska I. Kacijanera, koja je bila poražena kraj Gorjana. Godine 1553., kao dio krajiškoga sustava, bila je organizirana Koprivnička kapetanija. Godine 1638. Ferdinand III. Habsburški dao je Koprivnici povlastice za održavanje dva godišnja sajma, a 1652. i za treći. Godine 1651. Koprivnici je bilo priznato pravo na ubiranje maltarine kako bi se financiralo održavanje cesta i izgradnja mostova. Godine 1657. u grad su se vratili franjevci, koji su se 1559. bili sklonili pred osmanskom opasnošću, a nakon požara 1559. započela je obnova koprivničke utvrde. U XVII. st. Koprivnica je postala središtem podravskih krajišnika, a od 1731. u njoj je bilo sjedište Varaždinskoga generalata. Godine 1765. Marija Terezija izdvojila je Koprivnicu iz sustava Vojne krajine, a sjedište generalata bilo je premješteno u Bjelovar. U XVII. i XVIII. st. u gradu su osnivani obrtnički cehovi, a s dolaskom grčkih (pravoslavno stanovništvo iz jugoistočne Europe) i židovskih trgovaca ubrzano se razvila trgovina. Godine 1821. bila je utemeljena zadruga koprivničkih trgovaca, a 1869. osnovano Društvo trgovačko-obrtničke čitaonice. Nakon dovršetka pruge Budimpešta–Zagreb 1870. Koprivnica je povezana sa širim tržištem pa je postala glavno izvozno središte Podravine. Gradnja velike kemijske tvornice Danica počela je 1906; u njezinim se napuštenim prostorijama od travnja do listopada 1941. nalazio istoimeni zloglasni ustaški logor. Godine 1935. osnovana je tvornica pekmeza braće Wolf, koja je nakon II. svjetskoga rata proširena i prerasla u tvornicu prehrambenih proizvoda Podravka.
