STRUKE:

kočnica

ilustracija
KOČNICA, automobilska hidraulična – 1. pedala kočnice, 2. glavni cilindar, 3. kočna tekućina, 4. klip, 5. cilindar, 6. kočni bubanj, 7. obloga, 8. povratna opruga

kočnica, uređaj za usporavanje ili zaustavljanje vozila, letjelice, stroja, njihova pokretnoga dijela i sl.; također i naziv za jednostavan mehanizam kojim se sprječava pokretanje nekog uređaja ili njegova dijela iz osnovnoga položaja u kojem miruje. Prema načinu na koji se ostvaruje sila kočenja, razlikuju se mehanička, aerodinamička, hidraulična i el. kočnica.

Mehanička kočnica koči silom trenja koja se pojavljuje zbog pritiska nepomičnoga dijela (npr. ploče ili trake) s kočnom oblogom na dio koji se giba (bubanj, disk, osovina), pri čemu se kinetička energija gibanja pretvara u toplinu. Kočne obloge najčešće su od keramike, metala, azbesta ili kojega drugog materijala s velikim koeficijentom trenja te velikom otpornošću na visoke temperature i habanje. Sila kočenja aktivira se ručno (mehanički), odn. hidrauličnim, pneumatskim ili el. sustavom, može biti pojačana servouređajem te kontrolirana elektron. sustavom, npr. ABS (njem. Antiblockiersystem). Zbog velike topline koja se razvija pri kočenju, kočnice je često potrebno opremiti uređajima za hlađenje. Mehan. se kočnice najviše primjenjuju u osobnim i teretnim automobilima, poljoprivrednim i građev. strojevima, vlakovima, uspinjačama, dizalima, žičarama i dr. (→ automobil, sustav za kočenje). Aerodinamička (zračna) kočnica koči zbog aerodinamičke sile otpora što se razvija kretanjem posebno oblikovana profila (krilo, zakrilce, propeler, padobran) velikom brzinom kroza zrak. Mijenjanjem položaja profila povećava se ili smanjuje otpor strujanju zraka, a time i sila kočenja. Takvim se kočnicama u obliku krilaca redovito opremaju zrakoplovi, a katkad se u letjelice i vozila ugrađuje padobran koji oni izbacuju kako bi se skratio zaustavni put. Hidrodinamička kočnica djeluje uz pomoć sile otpora što se, zbog unutar. trenja u tekućini, razvija prilikom gibanja nekog uronjenog tijela, npr. okretanja lopatica turbinskoga rotora. Električna kočnica koči silom magn. polja koja pruža otpor gibanju pokretnoga dijela elektromotora. Takav se način kočenja najčešće primjenjuje kod vozila pokretanih elektromotorom, koji se tijekom kočenja pretvara u generator i koji kinetičku energiju gibanja vozila (npr. tramvaja) pretvara u električnu.

Posebnu namjenu imaju tzv. dinamometričke kočnice, koje služe za mjerenje snage strojeva u laboratorijskim uvjetima. Takva je npr. Pronyjeva kočnica (→ dinamometar), a u novije se doba za te namjene rabe hidraulične, električne i aerodinamičke kočnice.

kočnica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32199>.