STRUKE:

kaseta

kaseta (franc. cassette < tal. cassetta, deminutiv od cassa: kutija, škrinja).

1. U audiotehnici, kompaktna kutija od plastike s magn. vrpcom za analogno ili digitalno snimanje i reprodukciju zvuka (→ magnetski zapis) s pomoću kasetofona. U trgovini se kupuje sa snimljenim zvučnim zapisom (najčešće glazbom) ili kao tzv. prazna kaseta za snimanje. Vrpca se sastoji od poliesterskoga nosivog sloja, debljine 0,030 do 0,037 mm, na koji je nanesen magn. materijal, obično željezni oksid, kromov oksid ili čisti metal (željezo). Najpoznatija je kaseta za analogni zapis kompaktna kaseta, izum niz. tvrtke Philips iz 1963., veličine 104 mm × 63,8 mm × 12,1 mm, a širine magn. vrpce 3,81 mm. Za stereofonski zapis polovica širine vrpce podijeljena je na dvije staze (širine 0,36 mm, s razmakom od 0,3 mm), pa se okretanjem kasete može snimiti novi stereozapis na drugoj polovici širine vrpce po cijeloj duljini. Brzina je vrpce u kasetofonu 4,76 cm/s pa najdulje trajanje zapisa ili reprodukcije može biti 2 × 60 min. Jap. tvrtka Olympus uvela je 1976. mikrokasetu, manju od kompaktne (brzina 1,2 ili 2,4 cm/s, trajanje 60 min), koja zajedno s džepnim kasetofonom, na principu diktafona, služi kao elektron. podsjetnik. Za digitalni zapis zvuka rabi se više vrsta kaseta, ugl. za profesionalno snimanje.

2. U videotehnici → videokaseta.

3. U računalnoj tehnici kaseta služi za uštedu prostora na tvrdom disku te za sigurnosne i rezervne kopije programa. Kapacitet pohranjivanja podataka velik je, do 250 GB, a kompresijom podataka može se i povećati.

4. U fotografiji, kutijica od kovine ili plastike, nepropusna za svjetlost, koja sadrži fotografski film i koja se zajedno s njim ulaže u fotoaparat.

5. Kutija, škrinjica za čuvanje manjih dragocjenosti.

kaseta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30712>.