struka(e):
ilustracija
KAROLINŠKA UMJETNOST, bjelokosne korice rukopisa Codex aureus iz Lorscha, oko 810., Vatikanska knjižnica
ilustracija
KAROLINŠKA UMJETNOST, Dagulfov psaltir, korice od bjelokosti, između 783. i 795., Pariz, Louvre
ilustracija
KAROLINŠKA UMJETNOST, dvorska kapela Karla I. Velikoga, VIII-IX. st., Aachen
ilustracija
KAROLINŠKA UMJETNOST, Karlo I. Veliki, konjanički kipić, oko 865., Pariz, Louvre
ilustracija
KAROLINŠKA UMJETNOST, minijatura evanđelista Marka iz Evanđelistara nadbiskupa Ebona, početak IX. st., Epernay, Gradska knjižnica
ilustracija
KAROLINŠKA UMJETNOST, Tasilonov kalež, oko 770., samostan Kremsmünster

karolinška umjetnost, predromanička umjetnost na području Franačke za vladavine Karolinga (751–987). Vremenski se nadovezuje na merovinšku umjetnost, a svojim likovnim ostvarenjima povezala je mnogobrojne sastavnice klasične antičke umjetnosti (kasnoantičke i starokršćanske predloške iz V. i VI. st.) s umjetnošću »barbara« (Franaka, Langobarda, Zapadnih Gota, Kelta i dr.). Vrhunac je doživjela između 768 (ustoličenje Karla I. Velikoga za franačkoga kralja) i 877 (smrt Karla Ćelavoga).

U crkvenom graditeljstvu prevladavaju osmerokutni i kružni tlocrti: dvorska kapela u Aachenu (između 790. i 805., djelo graditelja Eudesa /Ôdo/ iz Metza; na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine), crkva sv. Michaela u Fuldi (821), crkva Sv. Trojstva, odnosno sv. Donat u Zadru (početak IX. st.); spomenici svjetovnoga graditeljstva nisu se sačuvali. U kiparstvu je zastupana sitna plastika (konjanički kipić Karla Velikoga, oko 865). Osobitu umjetničku vrijednost imaju zlatarski predmeti (Tasilonov kalež, oko 780; zlatni oltar, tzv. Paliotto, u milanskoj crkvi sv. Ambrozija, oko 840., djelo majstora Volvinija; kadionica iz Vrlike, sredina IX. st.), mnogobrojni reljefi u bjelokosti (diptisi, korice za kodekse, kutije i sl.) te u dragom i poludragom kamenju (Lotarova plitica, sredina IX. st.), a ponajviše mnogobrojne iluminacije u rukopisnim kodeksima. Minijature u evanđelistarima, psaltirima, Biblijama, sakramentarima i sl. nastale su u benediktinskim skriptorijima (Trier, Aachen, Lorsch, Fulda, St. Gallen). Stilski se razlikuje nekoliko slikarskih škola, odnosno skupina (Dvorska škola, Nova palatinska škola, škole u Reimsu, Metzu, frankosa/kson/ska škola i dr.). Od iluminiranih rukopisa ističu se: Gottschalkov evanđelistar (između 781. i 783), Dagulfov psaltir (između 783. i 795), Vivijanova Biblija (845. ili 846), Codex aureus iz Lorscha (810) i Psaltir Karla Ćelavoga (860–870). Rijetki su sačuvani primjerci zidnoga slikarstva (mozaik u apsidi Theodulfova oratorija u Germigny-des-Prés, početak IX. st., i freske u kripti crkve sv. Germana /Saint-Germain/ u Auxerreu, oko 859). Karolinška je umjetnost uvelike utjecala na pojavu romanike.

Citiranje:

karolinška umjetnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/karolinska-umjetnost>.