Kanarski otoci

ilustracija
KANARSKI OTOCI, Španjolski trg u Santa Cruz de La Palmi

Kanarski otoci (udomaćeno Kanari; španjolski Islas Canarias [i'zlas kana'rias]), španjolsko otočje u Atlantskom oceanu, 104 km zapadno od rta Juby na afričkom kopnu, odnosno 1324 km jugozapadno od Španjolske; obuhvaća 7447 km² s 2 126 463 st. (2015). Sastoji se od 7 većih i 5 manjih otoka administrativno podijeljenih u dvije pokrajine; pokrajinu Santa Cruz de Tenerife čine otoci Tenerife (najveći; 2034 km²), La Palma (708 km²), Gomera (370 km²) i Hierro (Ferro; 269 km²), a pokrajinu Las Palmas de Gran Canaria, otoci Gran Canaria (1560 km²), Fuerteventura (1660 km²), Lanzarote (846 km²), La Graciosa (29 km²), te od nenaseljenih otoka Alegranza (10,3 km²), Montaña Clara (1,5 km²), Isla de Lobos (4,6 km²), Roque de Este (0,06 km²) i Roque de Oeste (0,02 km²). Otoci su brdoviti i vulkanskoga podrijetla, s najvišim vrhuncem Teide (3715 m, prije 3718 m) na otoku Tenerife. Zbog jednolične suptropske oceanske klime razvijen je turizam (oko 12 milijuna turista). Stanovnici se bave uzgojem kukuruza, pšenice, ječma, banana, agruma, vinove loze, ranoga povrća i duhana, stočarstvom (uglavnom koza) i ribarstvom. Glavni su gradovi i luke Las Palmas de Gran Canaria i Santa Cruz de Tenerife. Zračne su luke na većim otocima; najveća je na otoku Gran Canaria (godišnje više od 10 milijuna putnika). Otoke su poznavali antički narodi (Feničani, Rimljani). Španjolskoj pripadaju od 1476. Od 1982. imaju status autonomne zajednice s vlastitim parlamentom i vladom.

Kanarski otoci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30163>.