jonski stil, stil u grčkom antičkome graditeljstvu; pojavio se u VI. st. pr. Kr. na području helenskih Jonjana (obala Male Azije i otočje Egejskoga mora), a od V. st. pr. Kr. u samoj Grčkoj. U tlocrtu i građevnoj konstrukciji hrama nema bitnih razlika između dorskog i jonskoga stila, razlike su u sastavnim dijelovima stupa. Jonski je stup vitkiji, ravan je i bez ispupčenja, ima 24 uzdužne plitke užljebine (kanelire), trup stupa počiva na bazi sastavljenoj od kvadratne ploče i oblih umetaka. Kapitel je ukrašen dvostrukim zavojitim (spiralnim) volutama u obliku puževe kućice. Građevine jonskoga stila redovito imaju reljefni friz, koji teče u neprekinutu slijedu. U jonskom stilu izgrađeni su mnogobrojni hramovi: Artemizij u Efezu (potkraj VI. st. pr. Kr.), hram Nike Apteros (druga polovica V. st. pr. Kr.) i Erehtejon (420. do 408. pr. Kr.) na atenskoj Akropoli, grobnica kralja Mauzola u Halikarnasu (IV. st. pr. Kr.).
