struka(e):
Ivan Pavao II., sv.
papa od 1978
Rođen(a): Wadovice kraj Krakova, 18. V. 1920.
Umr(la)o: Vatikan, 2. IV. 2005.
ilustracija
IVAN PAVAO II.
ilustracija
IVAN PAVAO II.

Ivan Pavao II., sv. (pravo ime Karol Wojtyła), papa od 1978 (Wadovice kraj Krakova, 18. V. 1920Vatikan, 2. IV. 2005). Teologiju studirao u Krakovu, za svećenika zaređen 1946. Doktorirao na Angelicumu u Rimu i postao profesor moralne teologije na Katoličkome sveučilištu u Lublinu (1957). Za Drugoga vatikanskoga koncila (1961–65) sudjelovao u radu Pripremne komisije. Krakovskim nadbiskupom postao je 1964., kardinalom 1967. Prvi papa netalijanske narodnosti nakon četiri i pol stoljeća (od Hadrijana VI.) i prvi papa Poljak. Za svojega pontifikata razvio je snažnu pastoralnu, ekumensku i diplomatsku djelatnost. Bio je teško ranjen u atentatu (1981). Proširio je Kardinalski zbor biskupima iz različitih dijelova svijeta i proglasio novi Kodeks kanonskoga prava (1983). U mnogobrojnim enciklikama razvija kršćansku duhovnost, brani dostojanstvo ljudske osobe i upozorava na glavne probleme suvremenoga svijeta (svjetski mir, glad u Trećem svijetu i prezaduženost nerazvijenih zemalja). Pastoralno pohodio mnoge zemlje. Znatno pridonio međunarodnom priznanju Republike Hrvatske, koju je posjetio u tri pastoralna pohoda (1994., 1998. i 2003). Glavne enciklike: Čovjekov Otkupitelj (Redemptor hominis, 1979), Socijalna skrb (Sollicitudo Rei Socialis, 1987), Evanđelje života (Evangelium vitae, 1995), Vjera i razum (Fides et Ratio, 1998). Blaženim proglašen 2011., a svetim 2014.

Citiranje:

Ivan Pavao II., sv.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/ivan-pavao-ii-sv>.