Ivanec, grad u Hrvatskome zagorju, 22 km jugozapadno od Varaždina; 4997 st. (2021). Leži u dolini rijeke Bednje, u podnožju Ivanščice, na 227 m visine, uz državnu cestu Varaždin–Lepoglava i željezničku prugu Varaždin–Golubovec. Na sjeveru grada su Ivanečki bajeri, mala umjetna jezera nastala slijeganjem tla iznad nekadašnjih rudarskih rovova (sportski ribolov); na istoku je jezero Jarki. Slijedeći tradiciju rudarstva, Ivanec se nakon II. svjetskog rata, osobito nakon zatvaranja ugljenokopa 1970-ih, razvio u važan industrijski grad. U njemu je 1956. otvorena prva samoposlužna prodavaonica u Jugoslaviji. U 1990-ima industrijska se proizvodnja znatno smanjila. Danas se proizvodi obuća i odjeća, alatni strojevi, elektromotori i transformatori, kartoni i kartonska ambalaža te se prerađuju metal (metalne konstrukcije i dr.) i drvo (građevna stolarija, pokućstvo); građevinska industrija. Do 2014. poslovala je tvornica mesa i mesnih prerađevina. Većina proizvodnih pogona nalazi se u poslovno-industrijskoj zoni na sjeveru grada, uglavnom između državne ceste i željezničke pruge. U naselju su župna crkva sv. Marije Magdalene iz 1760 (proširena 1894–95) i Muzej planinarstva (osnovan 2014., dijelom dovršen 2017). – Nalazio se na posjedu viteškoga reda sv. Ivana Jeruzalemskoga (ivanovaca), sa sjedištem u utvrđenome gradu (Pusta Bela). Prvi se put spominje 1396. u ispravi vranskoga priora Ivana Paližne mlađega, kojom se potvrđuju povlastice stanovništvu u slobodnome naselju Svetog Ivana (libere vile Sancti Iohannis). Ime je dobilo prema križarskoj kapeli sv. Ivana Krstitelja. Gospodari Ivanca bili su ivanovci (druga polovica XIV. st. – 1434), vranski prior i ban Matko Talovac (1434–45), grofovi Celjski (1445–56), ban Ivan Vitovec (1457–68), hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin (1468–90), Ivaniš Korvin (1490–oko 1500), obitelj Pethő de Gerse (oko 1500–1730), Dvorska komora Habsburške Monarhije (1730–40) i grofovi Erdődy (1740–1817). God. 1817. Ivanec je vraćen obitelji Pethő de Gerse, koja ga je 1818. prodala barunu Adamu Peharniku-Hotkowichu i Antunu Kukuljeviću Sakcinskomu. God. 1867. obitelj Kukuljević Sakcinski otkupila je kaštel i posjed od nasljednika baruna Peharnik-Hotkowicha i držala ga do 1946. U XVI. st. obitelj Pethő de Gerse sagradila je kaštel nepravilna tlocrta oko kojega se oblikovalo današnje naselje. God. 1943. kaštel je bio zapaljen, a njegovi posljednji ostatci bili su uklonjeni 1959. U župnoj crkvi sv. Magdalene čuvaju se: nadgrobni spomenik Ivana Pethő de Gerse (u. 1616) s pokojnikovim likom, kamena kasnorenesansna krstionica s dva lava (oko 1683) i barokno crkveno posuđe. – U kapeli Sv. Duha u Prigorcu kraj Ivanca nalaze se ranobarokni oltari s kvalitetnim kipovima.
