Hvar, grad i luka na jugozapadnoj obali istoimenog otoka; 3519 st. (2021). Pred obalom se nalaze Paklinski (Pakleni) otoci. Srednjovjekovni dio grada razvio se na padinama Svetog Nikole (246 m) i oko luke (izgrađena u XV. st.), a noviji se širi uz obalu. U XIII. st. na vrhu brežuljka podignut je gradski kaštel; god. 1551. sagrađena je nova tvrđava Španjol, a zapadna gradska vrata s kulom podignuta su 1625. Na brdu Svetom Nikoli, gdje se nalazila stražarnica i kapelica, Francuzi su oko 1810. podignuli tvrđavu Napoleon. Središte staroga grada oblikovalo se u XV. st. Veličanstven je spomenik svjetovnoga graditeljstva Arsenal, građen 1579–1611. na mjestu starijega iz 1331; na prvom je katu 1612. sagrađena kazališna dvorana, jedna od najstarijih u Europi. Renesansna katedrala sv. Stjepana iz XVI–XVII. st. djelo je domaćih majstora (graditelji iz obitelji Karlić i Pomenić). U unutrašnjosti se nalaze vrijedne slike iz razdoblja od XIII. do XVII. st., kasnogotički kameni poliptih i gotička korska sjedala (1573). Usred trga stoji gradski bunar iz 1520., a na sjeverozapadnoj strani Leroj, renesansni toranj sa satom (XVI. st.). Uz toranj se naslanja Gradska loža (dovršena 1479). U gradskom tkivu osebujna arhitektonskog i urbanističkoga izgleda nalaze se mnoge crkve (romanička crkva sv. Kuzme i Damjana, poslije barokizirana, gotička crkva Sv. Duha, dominikanski samostan s crkvom sv. Marka iz XIV. st., crkva i ženski benediktinski samostan iz XVII. st.) te reprezentativne kuće i palače (Gregurić, XV. st., Hektorović, XIV. i XVI. st.). Na istočnoj strani grada, izvan gradskih zidina, nalazi se renesansni ljetnikovac pjesnika H. Lucića iz XVI. st. Franjevački samostan s crkvom Gospe od Milosti u uvali Križa djelo je domaćih graditelja (B. Andrijić i F. i N. Španić, 1465–71); posjeduje vrijednu zbirku iluminiranih rukopisa, dokumenata, knjiga i slika (Posljednja večera, XVI. st., krug Palme ml.).
Hvar se ubraja u najstarija i najpoznatija hrvatska turistička središta. Prvi hotel, Carica Elizabeta, otvoren je 1903 (u sastavu je hotela i renesansna gradska loža iz 1479; poslije hotel Palace, adaptacija M. Begović, 1969); od hotela, uglavnom od kamena, dobro uklopljenih u okoliš ističu se: Amfora, Arsenal, Delfin, Pharos i dr.
Trajektnim je vezama povezan sa Splitom, Rijekom, Zadrom i Dubrovnikom te Anconom i Pescarom. Hvar je rodno mjesto ilirskoga vojskovođe Demetrija Hvaranina, pjesnika H. Lucića, P. Hektorovića, i M. Pelegrinovića, te V. Pribojevića, I. F. Biundovića, I. Vučetića, G. Novaka i dr.
Na mjestu današnjega grada Grci su 385. pr. Kr. podignuli naselje Dimos, koje je u III. st. pr. Kr. osvojio ilirski vladar Argon. God. 219. pr. Kr. Rimljani su osvojili otok i izgradili naselje oko luke u nizini Dolac. Za Rimljana grad je bio sjedište salonitanske prefekture. Kasnoantičko se naselje (V–VII. st.) premjestilo pod današnju utvrdu, gdje su se u VIII. st. naseljavali Slaveni. Hvarska se komuna prvi put spominje 1146 (communitas Pharae), a sam se grad spominje 1205. kao civitas. God. 1242. hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. dao je hvarskim plemićima privilegij biranja kneza i biskupa. U XIII. st. sjedište biskupije premješteno je iz Staroga Grada u Hvar. God. 1278. Hvar je priznao mletačku vlast i postao središte otoka. Tada se izgradio kaštel i grad se utvrdio zidinama. Hvar je već 1331. imao svoj statut. Od 1358. do 1420. grad je priznavao vlast hrvatsko-ugarskih i bosanskih vladara, a potom je ponovno potpao pod mletačku vlast i doživio svoj puni politički, ekonomski i kulturni razvoj. God. 1571. Osmanlije su spalili grad. Do 1774. Hvar je bio zimska ratna luka mletačke mornarice. Od 1805. do 1814. bio je snažno francusko uporište. Od 1868., kada je skupina uglednih Hvarana na čelu s biskupom Jurjem Dubokovićem osnovala Higijeničko društvo, razvija se kao važno turističko središte. God. 1918–21. Hvar je bio pod talijanskom okupacijom, a zatim je pripojen Jugoslaviji. Gospodarska stagnacija u međuratnom razdoblju dovela je do pojačanog iseljavanja; nakon II. svjetskog rata grad se razvija ponajviše zahvaljujući turizmu.
