STRUKE:

horizont

horizont (grč. ὁρίζων [ϰύϰλος]: [krug] koji dijeli, ograničuje) (obzor).

1. Prividni ili vidljivi horizont je krivulja duž koje se prividno spajaju nebeska sfera i površina Zemlje.

Pravi ili astronomski horizont je kružnica na sjecištu nebeske sfere sa zamišljenom ravninom na promatračevu stajalištu, a koja je okomita na vertikalu u njegovu stajalištu.

Umjetni horizont naprava je koja u astronomskoj navigaciji služi prilikom određivanja visine nebeskih tijela sekstantom, posebno kada prividni horizont nije vidljiv. Čini ga reflektirajuća ploha u horizontalnom položaju, koja može biti površina tekućine u mirovanju (najčešće žive) ili zrcalo dovedeno u horizontalni položaj npr. libelom ili giroskopom. Umjetni horizont u giroskopskoj izvedbi služi i kao navigacijski instrument za prikazivanje relativnoga položaja zrakoplova s obzirom na horizontalnu ravninu.

Horizont događaja je granična ploha oko crne rupe na kojoj brzina oslobađanja postaje jednaka brzini svjetlosti u vakuumu.

2. Fenomenologijski pojam kojim se označuje svjetonazorni, vrijednosni, značenjski ili spoznajni vidokrug kolektivne ili individualne svijesti, ali i iskaza, odnosno teksta. Njemački romanist H. R. Jauss, utemeljitelj teorije recepcije, služio se pojmom horizont očekivanja kako bi obilježio epohalni okvir razumijevanja i vrjednovanja književnosti. Takva granica književne svijesti postoji u svim razdobljima, kolika god bila njezina socijalna i individualna pomičnost. Razlikuju se još sociolingvistički horizont, aksiologijski ili ideologijski horizont, intencijski horizont, konsenzualni horizont i referencijski ili predmetni horizont.

horizont. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26137>.