struka(e):

hezihazam (od grč. ἡσυχία: mir, tišina), u istočnome kršćanstvu, asketsko-mistični smjer koji askezom i kontemplacijom želi dovesti do duševnoga spokoja, u kojem se uspostavlja zajedništvo duše s Bogom. Hezihastička duhovnost potječe iz sinajskog i sirijskoga pustinjskoga monaštva (IV–VII. st.), a glavni joj je predstavnik bio Ivan Klimaks (VII. st.). Nakon raskola na Istočnu i Zapadnu crkvu (XI. st.), hezihazam se razvijao kao tipično pravoslavni oblik duhovnosti. Osobito snažan bio je na Atosu (glavni predstavnik Grgur Palama), odakle se proširio na balkanske zemlje i Rusiju.

Citiranje:

hezihazam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hezihazam>.