Hanaman, Franjo

ilustracija
HANAMAN, Franjo

Hanaman, Franjo, hrvatski kemičar i metalurg (Drenovci kraj Županje, 30. VI. 1878Zagreb, 23. I. 1941). Diplomirao 1899. u Beču, gdje je 1903–12. s Aleksandrom Justom razradio postupak proizvodnje volframove žarne niti i njezine primjene u električnoj žarulji. Zahvaljujući visokomu talištu, volframova se nit, za razliku od dotadašnjih niti za žarulje, mogla zagrijati na višu temperaturu i tako postići veću svjetlosnu učinkovitost. Taj je izum bio od velike važnosti, jer je time konačno utemeljena ekonomična rasvjeta s pomoću električne energije. Hanaman je 1911–15. vodio Institut za ispitivanje materijala u Beču, a doktorirao je 1913. u Berlinu. U Zagrebu je 1919–22. bio generalni direktor Jugoslavenske industrije motora. Na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu izabran je za privatnoga docenta 1920., a za redovitog profesora anorganske kemijske tehnologije 1922., kada je osnovao prvi inženjerski zavod, Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Predavao je kolegije: Metalurgija, Anorganska kemijska tehnologija i Kemijsko tehnološko računanje. Obnašao je dužnost dekana Kemičko-inženjerskog odjela (1922–24), izabran za rektora Tehničke visoke škole (1924). God. 1934–39. bio je glavni urednik Arhiva za hemiju i farmaciju (danas Croatica Chemica Acta).

Hanaman, Franjo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24299>.