Gvineja

ilustracija
GVINEJA, položajna karta
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4ilustracija5ilustracija6

Gvineja (Guinée; Republika Gvineja/République de Guinée), država na afričkoj zapadnoj obali, između Gvineje Bisau (duljina granice 386 km) na sjeverozapadu, Senegala (330 km) na sjeveru, Malija (858 km) na sjeveru i sjeveroistoku, Obale Bjelokosti (610 km) na istoku, Sijera Leonea (652 km) i Liberije (563 km) na jugu te Atlantskoga oceana na zapadu (duljina obale 346 km); obuhvaća 245 857 km².

Prirodna obilježja

Gvineja se sastoji od pješčane i močvarne (lagune) atlantske obale te nizine u njenom zaleđu, koja se prema unutrašnjosti uspinje u gorje Fouta Djallon (Mont Loura, 1515 m); izvorišno područje najvažnijih rijeka zapadne Afrike: Nigera, Sénégala i Gambije. Središnji i istočni dio zemlje (porječje Nigera) prostrano je ravničarsko područje oko 300 m prosječne visine, s kojega se prema jugoistoku uzdižu granitne planine Gvinejskoga visočja (Mont Nimba, 1752 m; najviši vrh zemlje). Klima je tropska s obiljem oborina i konstantno visokim temperaturama. Srednja je godišnja temperatura oko 27 ºC, na visini od 1000 m oko 20 ºC. Kišno razdoblje traje od svibnja do studenoga, oborine donose vlažni jugozapadni pasati. Količina oborina smanjuje se s udaljenošću od Atlantskoga oceana; od 4500 mm godišnje u obalnoj nizini do 1300 mm u unutrašnjosti. Oko 40% teritorija prekriva tropska kišna šuma (mahagonij, tikovina, ebanovina), u obalnome lagunskome području rastu šume mangrova, a u rubnim područjima na sjeveru i sjeveroistoku raširena je savana.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 2014. u Gvineji živi 10 523 261 st.; prosječna je naseljenost 42,8 st./km². Najgušće je naseljeno područje glavnoga grada (Conakry, 3706 st./km²) i gorja Fouta Djallon (50 do 200 st./km²), ostali su dijelovi slabije naseljeni. Etnička je struktura izrazito heterogena, najbrojniji su Fulani (Fulbe, Peul; 38,3%), zatim Malinke (Mandingo; 25,6%), Susu (12,2%), Kpelle (5,2%), Kissi (4,8%) i dr. (13,9%). Većina stanovnika su muslimani suniti (85,0%), kršćani (8,0%) i pripadnici različitih tradicionalnih vjerovanja (7,0%). Godišnji porast stanovništva od 2,3% (2007–12) uglavnom odgovara visokoj stopi prirodnog priraštaja (2,54% ili 25,4‰, 2013). Natalitet iznosi visokih 36,9‰, a mortalitet 11,5‰ (2013); mortalitet je dojenčadi 64,3‰ (2013). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 godina čak 42,0% st., od 15 do 64 godine 52,4%, a u dobi od 65 i više godina 5,6% st. (2014). Očekivano trajanje života iznosi 55,3 godine za muškarce i 56,9 godina za žene (2013). Ekonomski je aktivno 5 029 000 st. (2013); u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu zaposleno je 78,0%, a u industriji, građevinarstvu, rudarstvu i uslužnim djelatnostima zajedno samo 22,0% radno sposobnog stanovništva (2014). Sveučilišta su u Conakryju (osnovano 1962) i Kankanu (osnovano 1989); službeni je jezik francuski, a razgovorni su jezici pojedinih etničkih skupina. Nepismeno je 34,0% stanovništva starijega od 15 godina (2012). Glavni je grad Conakry (1 660 973 st., 2014); veći su gradovi: N’Zérékoré (195 330 st.), Kankan (194 671 st.), Siguiri (183 875 st.), Kindia (170 557 st.), Labé (141 730 st.), Kissidougou (103 335 st.) i Mamou (83 008 st.); u gradovima živi 36,2% st. (2013).

Gospodarstvo

Iskorištavanje prirodnih bogatstava (boksita, željezne rude, zlata i dijamanata) osnova je gospodarskoga razvoja. Gvineja posjeduje najveća ležišta boksita u svijetu (oko 25% od ukupnih svjetskih zaliha) i po njegovoj je proizvodnji među vodećim zemljama. Plodno tlo i povoljna klima pogoduju razvoju poljoprivrede (riža, kava, tropsko voće, krumpir, raznolik stočni fond i dr.). Godišnji rast BDP-a od 2,3% (2013) smanjio se (2014) na 1,1%, te na 0,1% (2015). Takav pad uzrokovalo je smanjenje cijena nekih izvoznih sirovina na svjetskome tržištu, kao i epidemija ebolske hemoragijske groznice od kraja 2013 (epidemija je suzbijena potkraj 2015., a bilo je oko 2500 umrlih). Rast BDP-a od 6,6% zabilježen je 2016. Njegova vrijednost iznosila je 8,2 milijarde USD; BDP po stanovniku bio je oko 660 USD. U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (oko 42%), a potom industrijski (38%) i poljoprivredni (20%). Održan je velik udjel siromašnog stanovništva (2012. oko 55%). Stopa nezaposlenosti u gradovima uvećana je s 8% (2012) na 16% (2015). Vrijednost izvoza ostvarenoga 2016. bila je 1,9 milijarda USD, a uvoza 2,1 milijardu USD. Najviše se izvozi boksit, zlato, dijamanti, željezna ruda, kava i hrana (riba, poljoprivredni proizvodi). U uvozu prevladavaju naftni derivati, strojevi, vozila, tekstil, hrana i dr. Prema udjelu u izvozu vodeći partneri su Kina (24,6%), Gana (17,9%), Švicarska (10,1%), Ujedinjeni Arapski Emirati (7,7%) i Francuska (5,2%). Najviše se uvozi iz Nizozemske (14,6%), Kine (13,5%), Indije (12,4%), Belgije (8,6%), Francuske (6,9%) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (5,4%). Veličina javnoga duga je 56% BDP-a (2016).

Promet

Prometni sustav prilično je nerazvijen. Gvineja ima 43 348 km cesta (2012), od toga asfaltiranih tek 4346 km ili 10%. Conakry, najveća i najvažnija gvinejska luka (7,4 milijuna tona prometa, 2013), željezničkom je prugom povezan s Kankanom (662 km) i rudnicima boksita u zaleđu, Friom (144 km) i Débéléom (105 km), a luka Kamsar s rudnikom Sangarédijem kraj Bokéa (134 km); ukupna duljina željezničke pruge iznosi 1115 km (2005). Međunarodna je zračna luka Conakry (Gbessia).

Novac

Novčana je jedinica gvinejski franak (FG; GNF); 1 gvinejski franak = 100 santima.

Povijest

Velika područja današnje Gvineje nalazila su se pod vlašću drevne države Gane (IX–XIII. st.), države Mali (XIII–XIV. st.) i Songaia (XV–XVII. st.). U polovici XV. st. pojavili su se na obalama Gvineje portugalski pomorci koji su započeli trgovinu robljem, a poslije Englezi i Nizozemci. Prve su francuske faktorije potjecale iz XVII. st., no kolonizacija je počela tek 1837–42., kada su se Francuzi utvrdili u obalnome području, proglasili ga protektoratom Rivières du Sud i sklopili ugovore o protektoratu s plemenskim vođama oko rijeka Nuneza (1849), Ponga (1859) i Deboka (1866). Središte uprave svim tim posjedima bilo je u Senegalu. Francuskome nadiranju u unutrašnjost zemlje suprotstavile su se domorodačke države Fulba i Uasulu, država naroda Malinke, koju je osnovao ratnik Samori Ture (1840–1900) u jugoistočnoj Gvineji i susjednim područjima. Francuski kolonijalni posjedi osigurani su sporazumom s Velikom Britanijom (1882), Njemačkom (1885), vojnom okupacijom Fouta Djallona (1888), središta države Fulbe, vojnim pobjedama nad Malinkama (1892. i 1896) i zarobljavanjem Samorija Turea (1898). Iz svih tih posjeda nastala je 1893. kolonija Francuska Gvineja, koja je 1904. uključena u Francusku Zapadnu Afriku. Nekoliko ustanaka protiv francuske uprave (najveći 1908) ugušila je kolonijalna vlast. Od 1946. Gvineja je bila francuski prekomorski teritorij s djelomičnom autonomijom; potpunu je unutrašnju samoupravu stekla 1956. Pokret za neovisnost ojačao je nakon II. svjetskog rata; predvodio ga je Ahmed Sékou Touré, koji je 1958. osnovao Demokratsku stranku Gvineje (PDG). Neovisnost je proglašena 2. X. 1958., a Touré je izabran za predsjednika (pokušaj unije s Ganom 1958. nije uspio). Tijekom 1960-ih Gvineja je djelovala u pokretu nesvrstanih zemalja; zauzimala se za dekolonizaciju i međusobnu suradnju afričkih zemalja. Istodobno je unutar zemlje učvršćen Touréov jednostranački režim. Godine 1970. nije uspio pokušaj državnog udara, što ga je organizirala gvinejska politička emigracija u Gvineji Bisau. Nakon Touréove smrti 1984. vlast je preuzela vojska; pukovnik Lansana Conté imenovan je za predsjednika (1985. ponovno je pokušan državni udar). Od početka 1990-ih uvode se demokratske promjene; ubrzane su nakon demonstracija tijekom 1992–93. Nakon izbora 1993. i 1998. na vlasti ostaje Conté i njegova Stranka jedinstva i progresa. Državnu je stabilnost tijekom 1990-ih narušavao građanski rat u Liberiji i Sijera Leoneu; borbe se povremeno vode i na pograničnom teritoriju Gvineje, kamo se sklonilo oko 200 000 izbjeglica (2001). Nakon Contéove smrti krajem 2008. uspostavljena je privremena vojna vlast. Poslije izborne pobjede, od kraja 2010. predsjednik je Alpha Condé (preživio je atentat 2011). U veljači 2013. nasilno su suzbijeni opozicijski prosvjedi. Drugi predsjednički mandat Condé je osigurao nakon pobjede na izborima u listopadu 2015.

Politički sustav

Prema Ustavu od 7. V. 2010. Gvineja je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države, vrhovni zapovjednik oružanih snaga, izravno sudjeluje u radu vlade, te imenuje njezine članove. Predsjednika biraju građani na općim izborima za mandat od 5 godina i na najviše dva mandata. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna (narodna) skupština (Assemblée Nationale Populaire) sa 114 zastupnika, koje biraju građani za mandat od 5 godina (vojna hunta je 2008. raspustila parlament, a 2010. postavila Nacionalno tranzicijsko vijeće koje je preuzelo ulogu zakonodavnoga tijela). Biračko je pravo opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina. Najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud. Administrativno je država podijeljena na 8 regija i 33 prefekture. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 2. listopada (1958).

Likovne umjetnosti

Gvinejsku umjetnost karakterizira područna tradicijska zastupljenost: u savanama, kupolama natkrivene drvene građevine i bogato ornamentirana koža i tekstil, u središnjem području – specifične maske, dok je područje uz atlantsku obalu poznato po golemim figurativnim skulpturama i nakitom za glavu. Nacionalni muzej u Conakryju (osnovan 1960) pokretač je zanimanja za baštinu i tradicijsku umjetnost.

Gvineja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23922>.