struka(e):

amputacija (lat. amputatio: odsijecanje).

1. Traumatsko, operacijsko ili spontano uklanjanje organa ili okrajina. Amputaciju su činili već Grci, Rimljani i Arapi užarenim željezom, a krvarenje su zaustavljali umakanjem batrljka u vrelo ulje. Podvezivanjem krvnih žila na batrljku počeli su u XVI. i XVII. st. Ambroise Paré i Fabricius Hildanus. Danas se u medicini amputacija primjenjuje rjeđe nego prije. Razlog za operacijsku (kiruršku) amputaciju najčešće su bolesti krvnih žila, gnojne infekcije koje ugrožavaju život, smrznuća ili tumori, pa se amputira čitava okrajina ili jedan dio, ili pak zahvaćeni organ (npr. amputacija dojke). Traumatska amputacija, gubitak organa ili okrajine zbog teške ozljede, a spontana amputacija nastaje zbog lokalnih bolesti (npr. gangrene). Amputacija se izvodi i na domaćim životinjama (amputacija repa i ušiju kod nekih pasmina pasa).

2. U biologiji, spontana amputacija → autonomija

Citiranje:

amputacija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/amputacija>.