ampula (lat. ampulla: trbušasta posudica).
1. Kod starih Rimljana, posudica od stakla, gline ili kovine, okruglasta oblika i tanka vrata za držanje miomirisnih ulja i sl.
2. Viseća svjetiljka u kojoj se palilo ulje u ranokršćanskim crkvama; ostatak tog običaja sačuvao se, kao tzv. »vječno svjetlo«, u crkvama do danas. Čuvene su i važne za studij kršćanske ikonografije ampule u Monzi, oko 600. U kršćanskoj liturgiji ampule su i posude za misno vino i vodu te za posvećeno ulje.
3. U farmaceutskoj industriji, zataljena staklena cjevčica okruglasta oblika i tanka vrata u kojoj se doziraju i čuvaju u sterilnom stanju injekcije, cjepiva, serumi i sl. Upotrebljava se i za čuvanje kemikalija osjetljivih na vlagu, kisik i sl. Izrađuje se u različitim oblicima i obujmima, od 1 do 100 ml, od neutralnog stakla visoke kakvoće.
4. U anatomiji, proširenje cjevastog organa, npr. zadnjega crijeva (ampulla recti), jajovoda, polukružnih kanalića u unutarnjem uhu.
