struka(e): |
ilustracija
GOTI, Codex argenteus
ilustracija
GOTI, križ zapadnogotskoga kralja Reckeswintha (649-672), Pariz, Musée Cluny
ilustracija
GOTI, zavjetna kruna zapadnogotskoga kralja Reckeswintha (649-672), Pariz, Musée Cluny

Goti (gotski Gutans, lat. Gutones i Gothi), istočnogermanski narod koji je, prema najstarijim podatcima, živio na Skandinavskome poluotoku i obalama Baltika. U I–II. st. Goti su krenuli prema jugoistoku, došli su (oko god. 150) na donju Vislu, a odatle (između 150. i 200) na sjeverne obale Crnoga mora. Suživjevši se sa starosjediocima Sarmatima i Alanima i stvorivši jake vojne saveze, Goti su već od III. st. (od 230. dalje) prodirali na obale Crnog i Egejskoga mora i sukobljavali se s Rimljanima. Klaudije II. potukao ih je kraj Najsa (današnji Niš, 269), ali im je Aurelijan morao prepustiti Daciju (275). U IV. st. došlo je među Gotima do vjerskoga rascjepa: dok su neka plemena već bila prihvatila rimsko kršćanstvo, druga su se priklonila arijanskoj sljedbi (Ulfilin prijevod Biblije na gotski jezik). Usporedno s naseljivanjem novih krajeva, kao i zbog napada Huna (375), Goti su se podijelili na Istočne (Ostrogote, Greutunge), koji su naselili predjele južne Rusije istočno od Dnjestra, i Zapadne (Vizigote, Tervinge), koji su zaposjeli kraj između Dnjestra i Dunava. Obje gotske grane sjedinile su se pod kraljem Ermanarikom (350–375), ali invazija Huna (375) uništila je njegovu državu i potisnula (zapadne) Gote prema zapadu. Otada Ostrogoti i Vizigoti imaju svaki svoju vlastitu povijest. – Vizigoti su prešli limes za cara Valenta koji im je prepustio donju obalu Dunava, ali su već 378. digli ustanak i potukli rimsku vojsku kod Hadrianopolisa (danas Edirne). Malo poslije dobili su u Rimskom Carstvu položaj saveznika (foederati), naselili se na području imperija i postali rimski plaćenici. Osamostalivši se pod Alarikom I., prodrli su 395. u Italiju (spalili su Rim 410). Zatim su se pod Ataulfovim vodstvom (412) povukli u Galiju, gdje su osnovali svoju državu sa sjedištem u Toulouseu (Tolozatsko Kraljevstvo 418–507), a nakon 450. osvojili su veći dio Španjolske (središte im je najprije bilo u Barceloni pa u Méridi) i stvorili Toledsko Kraljevstvo (Toledo je postao glavni grad gotske države oko 555), koje se održalo do 711., kada su ga uništili Arapi. Arijanski Vizigoti prešli su 587. na katolicizam. – Ostrogoti su se sjedinili s Hunima i zajedno s njima godinama harali po Europi. Nakon Atiline smrti (453) nastanili su se na teritoriju današnje Madžarske, odakle su stalno prijetili Bizantu. Pod Teodorikom su prešli u Italiju, gdje su (493) osnovali svoju državu s prijestolnicom Ravennom. Nakon Teodorikove smrti (526) snaga italske ostrogotske države, koja je oko sebe okupila mnogobrojne Germane i dosegla visoki stupanj kulture, počinje slabiti; uništio ju je konačno Justinijan I. 553. – Krimski Goti ogranak su Ostrogota koji je u III. st. prodro na Krim, gdje se pomiješao s autohtonim stanovništvom i prihvatio materijalnu kulturu susjednih naroda (Gotoalani). U VII–VIII. st. došli su krimski Goti pod vlast Hazara. Održali su se sve do XVI. st.

Jezik. Gotski jezik pripadao je (kao i vandalski i burgundski) skupini istočnogermanskih jezika, koji su svi izumrli. Osim nešto runskih natpisa, najstariji je i najveći spomenik toga jezika Ulfilin prijevod Biblije iz IV. st., djelomično sačuvan u tzv. Srebrnom kodeksu (Codex argenteus, čuva se u Uppsali), pisanom posebnim pismom koje je mješavina grčkoga pisma i runa. Osim toga, sačuvan je i određen broj nešto kraćih tekstova (npr. Ambrozijanski kodeksi) i glosa. Kao najstariji pismom fiksiran germanski jezik, gotski je vrlo značajan za poredbenu germansku i indoeuropsku lingvistiku. U gramatičkoj je strukturi vrlo arhaičan; očuvao je razliku između pragermanskih *e: i *a:, koja je nestala u drugim germanskim jezicima, a gotski je konsonantizam još blizak pragermanskomu stanju; gotski je zadržao deklinaciju s pet padeža i s bolje očuvanim nastavcima nego u drugim germanskim jezicima; očuvani su i dvojina i medij kod glagola, te brojne arhaične riječi koje su nestale u drugim germanskim jezicima. Gotski je izumro zajedno s Gotima negdje između VI. i VIII. st., osim na Krimu, gdje se govorio još u XVI. st., kada je izdanak gotskoga jezika, tzv. »krimskogotski«, zabilježio flamanski putopisac Augier Ghislain de Busbecq.

Citiranje:

Goti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/goti>.