STRUKE:

gerila

gerila ili gerilja (španj. guerilla: mali rat), ratovanje manjih naoružanih grupa, izvan sastava redovite vojske, protiv okupatora, vladajućega režima i sl. Naziv je uveden sa španjolskim otporom Napoleonu I. (1808–14). U vojnoj literaturi često je sinonim za partizansko ratovanje, ali se ponekad tretira i kao njegov nerazvijeni, početni oblik; sudionici gerile (gerilci) ponegdje se smatraju vrstom paravojnih snaga. Svojstvena joj je velika pokretljivost boraca, njihovo iznenadno i često borbeno djelovanje (izvođenje diverzantskih akcija, prepada, zasjeda i sl.), te izbjegavanje frontalne borbe s nadmoćnijim neprijateljem (taktika »udari i bježi«). Početni strategijski cilj gerile nije oslobađanje i zaposjedanje teritorija, već neprestano uznemiravanje i iscrpljivanje protivnika manjim oružanim akcijama. Česta je u povijesti ratovanja, a u suvremeno je doba poticaj dobila uspjehom kubanske revolucije (1959). Nakon toga u pojedinim latinskoameričkim zemljama revolucionarne organizacije primjenjuju i tzv. urbanu gerilu, odn. oružanu borbu prilagođavaju gradskim uvjetima (→ tupamarosi). Razvijaju teoriju o gerili kao žarištu nadolazeće revolucije, a nastaju i djela s praktičnim organizacijskim savjetima: 1960. objavljeno je Che Guevarino Gerilsko ratovanje (La guerra de guerrillas), a 1969. brazilski revolucionar Carlos Marighella piše Minipriručnik urbane gerile (Mini-Manual do Guerrilheiro Urbano). U pojedinim se zemljama i regijama održala više desetljeća, npr. na Bliskom istoku (palestinska gerila), u Sudanu (južnosudanska separatistička gerila), u Kolumbiji (ljevičarska gerila), u Afganistanu (islamistička gerila) i dr.

gerila. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21788>.