STRUKE:

Genova

ilustracija
GENOVA
ilustracija1ilustracija2ilustracija3

Genova [62721ε:'~], luka i upravno središte istoimene pokrajine na Ligurskoj obali, sjeverozapadna Italija; 586 180 st. (2011). Razvio se amfiteatralno oko luke, na obroncima Ligurskih Apenina i na ušću rijekâ Polcevere i Bisagna. Živo trgovačko i prometno središte. Stari je dio tipični mediteranski grad sa svjetionikom visokim 117 m (Torre del Faro ili Lanterna; 1128–1543), katedralom San Lorenzo (XII–XIV. st.), duždevom palačom (XVI. st.), te palačama Doria (XIII–XV. st.), Tursi (XVI. st.), San Giorgio, Bianco (XVI–XVIII. st.), Spinola (XVI–XVIII. st.), Rosso (XVII. st.; muzej slikarstva), Villetta Dinegro, rodnom kućom K. Kolumba, nizom muzeja, galerija slika i dr. Dio gradskog središta s raskošnim palačama renesansnog i baroknog stila gradnje (Palazzi dei Rolli) uvršten je 2006. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Nedaleko od središta glasovito je groblje Staglieno iz 1842. Sveučilište (osnovano 1471), visoka škola za brodogradnju, pomorska i druge škole; akvarij. K. Kolumbo, G. Mazzini, N. Paganini i drugi poznati Talijani rođeni su u tom gradu. Genova se ističe razvijenom industrijom (metalna, elektrotehnička, kemijska, prehrambena; metalurgija; rafinerije nafte) i brodogradnjom. Po lučkom prometu (42,3 milijuna tona tereta i 3,5 milijuna putnika, 2011), u kojem uvoz, osobito nafta (naftovod Genova–Aigle, Švicarska–Ingolstadt, Njemačka), znatno nadmašuje izvoz, Genova je najveća i najznačajnija talijanska luka. Međunarodna zračna luka (Cristoforo Colombo). – U antičko doba Genova je bila glavni grad Ligurije; 218. pr. Kr. zauzeli su je Rimljani. Nakon kartaškoga rušenja grada 205. pr. Kr., Rimljani su ga obnovili i razvili u trgovačko središte. U ranom srednjem vijeku Genova je bila pod vlašću Odoakra, Teodorika, Bizanta i Langobarda (641), a u X. st. samostalna je republika. Od poč. XI. st., pošto je zajedno s Pisom potisnula 1016. Saracene sa Sardinije i Korzike, razvija se u znatno pomorsko-trgovačko središte. Sudjelovanjem u Prvome križarskom ratu, osobito u obnovi Bizantskoga Carstva (1261) – nakon čega je stekla otoke Kos, Mitilenu, Samos, carigradska predgrađa Peru (danas Beyoglu) i Galalu, gradove Caffu (Feodosiju) i Tanu (Azov) te niz trgovačkih povlastica – Genova je osigurala dominantan položaj u levantskoj trgovini. U borbi za očuvanje te dominacije Genova se sukobila s Pisom (njezinu je mornaricu potukla kraj Melorije 1284. i zatim zauzela Korziku, Sardiniju i Elbu) i s Venecijom. U više protumletačkih ratova genoveško je brodovlje djelovalo i na Jadranu: 1264. zarobilo je mletačke brodove kraj Suska, 1298. porazilo je Mlečane pred Korčulom, a nakon pobjede pred Pulom 1379. zauzelo je Rovinj, Umag i Chioggiu. Mlečani su oslobodili Chioggiu, potisnuli Genovežane iz Jadrana i sklopili mir u Torinu (1381). Unutarnje borbe između gvelfa (Fieschi, Grimaldi) i gibelina (Doria, Spinola), između pučana i plemstva (Simone Boccanegra 1339. i 1356) razdirale su Genovu; 1394–1409. bila je pod francuskom vlašću, koja se onda smjenjivala s milanskom (1421–35). Nakon pada Carigrada nije zadržala kolonije na Levantu i izgubila je monopol na Crnome moru (1475), a nakon otkrića Amerike – iako ju je 1528. Andrea Doria oslobodio od francuske vlasti – prestala je biti pomorska sila. U XVII. st. Genova je bila jako novčarsko središte. Od posjeda je zadržala Korziku, koju je 1768. ustupila Francuskoj. Napoleon ju je 1797. pretvorio u Ligursku Republiku, a 1805. priključio Francuskoj. Nakon Bečkoga kongresa (1815) pripala je Sardiniji i s njom 1861. ušla u sastav Kraljevstva Italije. U II. svjetskom ratu teško je bombardirana.

Genova. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21640>.