struka(e): geografija, opća | povijest, opća
ilustracija
HAMBURG, luka

Hamburg [ha'mburk] (službeno Freie und Hansestadt Hamburg), grad, savezna zemlja i najveća morska luka u Njemačkoj; 755 km² (61,0 km² vodena površina), 1 774 224 st. (2010), od toga su 13,6% stranci. Leži na utoku rijeke Alster u rijeku Elbu (Labu), oko 100 km od ušća Elbe u Sjeverno more. Nakon II. svjetskog rata obnovljen. Izgrađeni su mnogobrojni reprezentativni, poslovni, trgovački i drugi objekti te proširene prijašnje stambene četvrti, područje vila, parkova, športskih terena i sl., pa Hamburg seže danas više od 40 km uzvodno od stare jezgre. U starome dijelu grada nalaze se gradska vijećnica (1886–97), crkve St. Petri (XIV. st., nakon požara ponovno izgrađena 1844–49), St. Jakobi (XIV. st.), St. Michaelis (XVIII. st.), burza (1839–41) i drugi kulturnopovijesni spomenici. Kulturno i znanstveno središte; znanstvenoistraživački instituti i visoke škole; sveučilište (1919), Matematičko društvo (1690), pomorska škola, tehnološko sveučilište Hamburg‑Harburg (osnovano 1978), mnoge izdavačke kuće, knjižnice, šezdesetak muzeja i galerija (najpoznatiji su Kunsthalle/Umjetnička galerijai Museum für Kunst und Gewerbe/Muzej za umjetnost i obrt), državna opera (najstarija u Njemačkoj, osnovana 1678), festivali (filmski i dr.). Velik je broj turista (više od 5 mil. turista i 9,5 mil. noćenja godišnje); poznata je gradska četvrt Sankt Pauli (Četvrt crvenih svjetiljki) sa zabavnim sadržajima. Hamburg je trgovačko‑financijsko središte s mnogobrojnim bankama, burzama, osiguravajućim društvima (Hamburger Feuerkasse, osnovano 1676., najstarije je osiguravajuće društvo na svijetu), brodarskim društvima, sajmovima i kongresima. Veliko značenje za grad ima njegova golema luka (površina 74,4 km²), s predlukom Cuxhaven. Promet morske luke Hamburga iznosi 104,5 mil. t (2010), odnosno 37,8% ukupnoga pomorskog prometa Njemačke; ubraja se u vodeće kontejnerske luke svijeta. U Hamburgu su sjedišta više od polovice njemačkih brodarskih društava te Međunarodnog suda za pravo mora. Industrija, koja je bila vezana uz proizvodnju za potrebe luke (brodogradnja, strojogradnja, metalurgija, prerađivačka industrija uvezenih sirovina – rafinerija nafte, preradba žitarica, azbesta, uljarica, riba, jute i dr.), u novije je doba modernizirana; uz brodogradnju i strojogradnju vodeće su industrija zrakoplova (Lufthansa, Airbus), elektrotehnička, kemijska, farmaceutska, optička, informatička i prehrambena industrija. Sa zaleđem i Baltičkim morem Hamburg je povezan plovnim kanalima; riječni promet iznosi 9,2 mil. t (2010). Hamburg je cestovno i željezničko čvorište (1980. otvoren je ranžirni kolodvor Maschen, jedan od najmodernijih u Europi) s 2478 mostova. Zračna luka (Fuhlsbüttel) po prometu je peta u zemlji (12,9 mil. putnika, 2010). – Prvotno nastao 810. kao franačko uporište, potom je 825. izgrađen kastel Hammaburg. Novi se grad brzo razvijao, pa je već 831. postao sjedištem biskupa, a 834. nadbiskupa, koje je 845. premješteno u Bremen. Godine 1188. proširio se prema Neustadtu, s kojim se spojio 1215., a car Fridrik I. Barbarossa podijelio mu je 1189. trgovinske, carinske i lučke povlastice na donjoj Elbi. Od XIII. st. član Hanze. Doseljavanjem protestantskih izbjeglica i portugalskih Židova iz Nizozemske te smanjenjem ekonomskoga značenja Antwerpena, Hamburg je u drugoj polovici XVI. st. postao međunarodno trgovačko središte sjevrne Europe. Francuskom okupacijom 1806. i kontinentalnom blokadom stradao ekonomski. Od 1815. član je Njemačkoga saveza; 1888. priključio se Zollvereinu, pa je s novim njemačkim carstvom kao zaleđem dobio sve uvjete za moćan ekonomski razvoj. Godine 1938. Hamburgu su pripojeni gradovi Altona, Hamburg-Wilhelmsburg, Handsbeck i Bergedorf. Teško oštećen u II. svjetskom ratu (uništeno oko 50% gradskoga i oko 60% lučkoga područja).

Citiranje:

Hamburg. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 1.11.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/hamburg>.