Erdődy [ε'rdø:di], Toma II., hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, 1558 – Krapina, 17. I. 1624). Sin Petra II. Ratovao je 1578. protiv Osmanlija na bihaćkom području, a 1581. pobijedio ih je kraj Cernika. Banom je postao 1583 (u bansku čast uveden tek 1584) i nastavio je ratovati protiv Osmanlija, koje je 1584. pobijedio kod Slunja (zajedno s karlovačkim generalom J. J. Thurnom), 1585. zauzeo je i spalio Kostajnicu, 1586. odnio pobjedu kod Ivanića (zajedno s bratom Petrom III.). Na preporuku Hrvatskoga sabora, 1588. kralj Rudolf II. imenovao ga je velikim županom Varaždinske županije, a 1589. odrekao se dužnosti vrhovnoga kapetana haramija te uzalud molio kralja da ga oslobodi i banske časti. Nakon provale Hasan-paše Predojevića uspio je 1591. zauzeti utvrdu Moslavinu. Iste godine postao je i kapetanom grada Varaždina, kojega je utvrdu potom dodatno utvrdio i proširio. God. 1591. izvori ga bilježe i kao člana Ugarskoga državnog vijeća. Tijekom 1592–93. Osmanlije su opustošili njegove posjede Okić, Jastrebarsko i Samobor, a stradali su mu i posjedi Želin i Novigrad (na Savi). Sudjelovao je s hrvatskim četama u pobjedi nad Osmanlijama pod Siskom (22. VI. 1593), pa ga je španjolski kralj Filip II. imenovao vitezom Reda sv. Spasitelja. God. 1594. osvojio je Petrinju, a 1595. zahvalio se na banskoj časti jer mu kralj, uz ostalo, nije nadoknadio ni troškove obrane Hrvatske. Kralj Rudolf II. imenovao ga je 1598. vrhovnim kraljevskim stolnikom; 1601. natjecao se za položaj generala Hrvatske krajine; 1603. proglašen je tavernikom za Ugarsku, a 1603–05. obavljao je i dužnost kapetana Kraljevstva. Kao dar za zasluge u ratovanju s Osmanlijama kralj mu je 1607. darovao tvrđavu Varaždin i proglasio ga nasljednim kapetanom grada Varaždina i nasljednim velikim županom Varaždinske županije. Na hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu 1608. usprotivio se zahtjevu ugarskih staleža za širenjem protestantizma u Hrvatskoj. Iste godine ponovno je bio proglašen banom, ali je 1614. ponovno odstupio jer mu kralj nije doznačio sredstva za održavanje banske čete niti ga dao svečano uvesti u bansku čast. Uskoro potom (1618) čast velikoga župana predao je svojemu sinu Žigmundu I. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali.
