Alkiona ili Alciona (grčki Ἀλϰυόνη, Alkyónē: vodomar; u pučkoj etimologiji Halkiona, Ἁλϰυόνη, Halkyónē: u moru začeta, od ἅλς: more i ϰυέω: trudna, noseća; latinski Alcyone), u grčkoj mitologiji, ime više ženskih likova:
1. Tesalska princeza, kći kralja Eola i Enarete; ona i suprug Keik su se iz obijesti prozvali Herom i Zeusom pa ih je Zeus za kaznu pretvorio u ptice, nju u ženku vodomara (grčki ἀλϰυών, alkyṓn), a njega u gnjurca (grčki ϰήϋξ, kḗyks). Preobražena se Alkiona gnijezdila na obalama pa su joj morski valovi odnosili mlade. Zeus se smilovao njezinim tužaljkama i obustavio vjetrove u dane njezina gniježđenja, sedam dana prije i poslije zimskoga solsticija, pa se ti dani zatišja na moru zovu »alkionski« (grčki Ἀλϰυονίδες ἡμέραι, Alkyonídes hēmérai). Po kasnijoj književnoj obradbi u Ovidijevim Metamorfozama Keik, kralj Trahine, poginuo je u brodolomu, a Alkiona mu se, vidjevši njegovo tijelo u moru, bacila s morske hridi u zagrljaj. Bogovi su im se smilovali i pretvorili ih u vodomare. Kao književni motiv javlja se već kod Hezioda (fragmentarno očuvana Keikova svadba). Mitom o Alkioninoj metamorfozi započinje dijalog Halkion nepoznata autora, a motiv Alkione i Keika reinterpretirali su kasnije Geoffrey Chaucer, Francesco Petrarca, Gabriele D’Annunzio (Alcyone) i dr.
2. Jedna od sedam Atlantovih kćeri, tj. plejada. S bogom Posejdonom imala je više djece, a po nekim je verzijama sa smrtnikom imala sina Glauka. Po njoj je nazvana najsjajnija zvijezda u zvjezdanom skupu Plejada.
3. Prema Homerovoj Ilijadi supruga junaka Meleagra, Kleopatra Alkiona, nazvana tako po svojoj majci Marpesi koja je, nakon što ju je Apolon oteo, iz bračne vjernosti kukala kao vodomar. Prema Higinu skončala je i sama od tuge, nakon Meleagrove smrti, postavši simbolom vjerne bračne ljubavi.
