alka (turski halka < arapski ḥalqa: obruč, prsten).
1. Kucalo, zvekir, naprava od kovine kojom se kuca na vrata; ima oblik karike, nakovnja, ljudskoga lika, lavlje glave i slično. Upotrebljava se od antičkog doba. Osobito lijepi oblici alke nastali su u doba renesanse. U Hrvatskoj se karakteristični primjerci susreću u priobalju (Knežev dvor u Dubrovniku; palača plemićke obitelji Arneri u Korčuli) i u krajevima s građevnim spomenicima iz doba osmanlijske vlasti.
2. Dio kovanog nakita u obliku srebrnih kolutova na prsluku s tokama muške svečane nošnje dalmatinskog zaleđa.
3. Viteška narodna igra. Sudionici, jašući na konjima ili trčeći, kopljem gađaju alku koja je sastavljena od dvaju koncentričnih željeznih kolutova spojenih trima prečkama, a obješena je na konopu visoko razapetom iznad trkaće staze. Od XV. do XIX. st. igre su se izvodile na konjima u Zadru, Makarskoj, Imotskom, a pješice u Splitu, Šibeniku, Skradinu, svuda kao proslava kakva važnijeg događaja iz prošlosti. Slična se igra igrala i u Zagrebu u vrijeme poklada (obavijest iz 1472; pod nazivom prstenec obnovljena 1709). Najpoznatija je i održana do današnjega dana Sinjska alka; usto je obnovljena igra na prstenac u Barbanu u Istri.
