Ehrenberg [e:'rənbεrk], Christian Gottfried, njemački prirodoslovac (Delitzsch, 19. IV. 1795 – Berlin, 27. VI. 1876). Diplomirao medicinu te doktorirao iz botanike 1818. na Sveučilištu u Berlinu gdje je bio profesor od 1827. S Friedrichom Wilhelmom Hemprichom proputovao je porječje Nila, obalu Crvenog mora, dijelove Libije, Sirije i Arabije (1820–25), sakupivši primjerke oko 80 000 životinjskih i biljnih vrsta, a s Alexanderom von Humboldtom Altaj (1829). Proučavao je najniže beskralježnjake (infuzorije, koralje i dr.) i zaključio da su jednostanični organizmi prethodili višim životinjama. Prvi je opisao način razmnožavanja plijesni stvaranjem spora (1820) i objasnio svjetlucanje mora djelovanjem mikroorganizama. Najvažnija su mu djela Prirodoslovna putovanja sjevernom Afrikom i zapadnom Azijom od 1820. do 1825. (Naturgeschichtliche reisen durch nord-Afrika und West-Asien in den Hahren 1820 bis 1825, 1828., s W. F. Hemprichom), Svjetlucanje mora (Das Leuchten des Meeres, 1834), Infuzorije kao potpuni organizmi (Die Infusionstierchen als vollkommene Organismen, 1838), Mikrogeologija (Mikrogeologie, I-II, 1854–56) i Nastavak mikrogeoloških istraživanja (Fortsetzung der mikrogeologische Studien, 1875). Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1818), Berlinske akademije znanosti (od 1827), francuske Akademije znanosti (od 1831), Royal Society (od 1837).
