Egina (novogrčki Αίγινα, Aígina [e'jina]), grčki otok u istoimenome zaljevu, jugozapadno od Pireja; obuhvaća 87 km² s 13 056 st. (2011). Vulkanskoga je podrijetla; na jugu gorovit (532 m). U zapadnome dijelu otoka plodne doline (uzgoj žitarica, masline, vinove loze, badema, smokve i pistacije). Stanovnici se bave i ribarstvom te spužvarstvom. Turizam. Glavno naselje Egina (6867 st., 2011). – Otok je naseljen od III. tisućljeća pr. Kr., a u VIII. st. pr. Kr. onamo su se naselili Dorani iz Epidaura. Antička Egina (Αἴγıνα, Aígina) imala je aristokratski društveni poredak i bila je član jonsko-ahajske amfiktionije. Kao trgovačko, industrijsko (glineno posuđe; izrađevine od bronce) i kulturno središte sudjelovala je u osnivanju Naukratide, a na obalama Crnoga mora utemeljila je mnoge faktorije. Kao jaka pomorska sila bila je protivnik demokratske Atene, koja ju je zauzela oko 456. pr. Kr., porušila utvrde na Egini te stanovništvo protjerala s otoka. Poslije je Egina pod vlašću Makedonije, Atene, Pergama, Rima, Bizanta, Venecije (1451–1537. i 1664–1715) i Osmanskoga Carstva (1537–1664. i 1715–1828).
