Edda [ε'da] (staronordijski), naziv dvaju različitih djela srednjovjekovne islandske književnosti, obaju iz XIII. st. Prvo, Pjesničke edde, koje se nazivaju i starije, čine zbirku pjesama uglavnom očuvanih u prijepisu (Codex Regius iz druge polovice XIII. st.; otkriven 1643. na Islandu). Prije nego su zapisani, ti su se tekstovi prenosili usmeno najmanje jedno stoljeće, a računa se da su nastali između IX. i XII. st. Čini se da je građa pretežito južnogermanskoga podrijetla. Prvi dio obuhvaća deset pjesama mitološkoga i poučnoga značaja. Znamenite su Proročičino pretkazivanje (Völuspá) i Kazivanje najvišega (Hávamál) te devetnaest pjesama s motivima iz germanskih i nordijskih junačkih saga. Zapisane su najčešće u četverosložnom stihu s aliteracijama.
Drugo, Prozne edde, koje se nazivaju i mlađe, djelo su autora Snorrija Sturlusona, a nastale su oko 1220. To su upute za skalde, dvorske pjesnike. Govore o mitologiji na kojoj se zasniva starije pjesništvo, o slikovnom govoru (kenning), o vrstama stihova (npr. fornyrðislag, málaháttr, ljóðaháttr) i svojevrsna su teorija književnosti.
