Alfred Veliki, kralj Engleske od 871 (Wantage, Berkshire, 848. ili 849 – ?, 26. X. 899). Najmlađi sin kralja Ethelwulfa. Kad mu je bilo 5 godina, poslao ga je otac u Rim, gdje ga je papa Lav IV. pomazao za kralja Engleske. Stupio je na prijestolje u vrijeme kad su učestali napadaji Danaca. Godine 878. u Wessexu i znatnom dijelu Mercije pokorio je agresivne Dance, pokrstio ih i uspostavio svoju vlast. Novom ofenzivom 886. zauzeo je London, nakon čega se čitava Engleska (osim krajeva pod Dancima) pokoravala njegovoj vlasti. Danci su konačno primireni 896. godine. Alfred Veliki izgradio je flotu i dobro organizirao obranu. Zemlju je administrativno organizirao u veće i manje administrativne jedinice (radi lakšeg upravljanja i ubiranja poreza), brinuo se za zakonitost, kodificirao zakone. Poticao ratarstvo, osnivao nove gradove, uz koje je podizao uređena sela, obnovio London, koji su razorili Danci. Osobito su plodna njegova zalaganja na polju duhovne kulture. Okupio je velik broj učenih ljudi (i iz inozemstva) te i sam pomagao da se prevedu crkvene i filozofske knjige na engleski jezik. Prevodio s latinskoga filozofska i povijesna djela: Boetija, O utjehi filozofije, Grgura Velikog, Pastoralno bogoslovlje, i Bedinu Povijest crkve. Alfreda drže tvorcem staroengleskoga proznog stila.
