alfa (grčki ἄλφα, álpha; A, α).
1. Prvo slovo grčkog alfabeta, izvedeno od feničkoga alef kao znak za kratko i dugo a. Kao oznaka broja može označavati glavnu, rednu ili priložnu varijantu broja jedan (α´), odnosno tisuću (ˏα). U prenesenom značenju, simbol početka. (→ alfa i omega)
2. U matematici, znak (α) za kut.
3. U astronomiji, znak (α) (uz iznimke) najsjajnije zvijezde u nekom zviježđu (npr. Sirius je α Velikoga psa).
4. U fizici, znak (α) za kutnu akceleraciju i znak (α) za konstantu fine strukture.
