struka(e):

druidi (lat. druides i druidae), svećenički stalež u Kelta. Ime, u značenju »mudrac, čarobnjak ili vidjelac«, preuzeto u latinski iz galskog jezika, najvjerojatnije potječe od prakeltskoga *druwid »poznavatelj hrasta«, a vezano je i uz pticu palčića iz čijega se leta proricalo. Kultura im je bila usmena, a materijalne, arheološke potvrde rijetke su i mahom teško protumačive (medicinski instrumenti, magijske formule) pa se o njima zna uglavnom putem kasnijih, često jednostranih antičkih izvora. Prvi ih spominje Sotion (200. do 170. pr. Kr.), a kasnija se svjedočanstva (Diogen Laertije, Diodor Sicilski, Strabon, Aleksandar Polihistor, Dion Hrizostom, poslije Gaj Plinije Sekundo Stariji, Pomponije Mela, Valerije Maksim, Amijan Marcelin) nadovezuju na izgubljenu povijest Posidonija iz Apameje. Prema njihovu tumačenju druidi su, s bardimafilima, činili trodijelnu hijerarhiju keltskoga svećeničkog staleža, a svi im klasični autori pripisuju filozofijski nauk o metempsihozi i reinkarnaciji (čemu je potvrde moguće naći u srednjovjekovnim irskim i velškim narodnim pričama), zbog čega su ih povezivali s pitagorizmom, kao i znanja iz astronomije, medicine, botanike, zemljopisa, povijesti i kulture. Druidski se nauk proširio iz Britanije u kontinentalnu Galiju, prenosio se usmenom tradicijom, a naukovanje je trajalo 20 godina. Gaj Julije Cezar u Komentarima o Galskom ratu galsko društvo dijeli na ratnike (equites), puk (plebs) i svećenike (druidae), koji su bili učitelji i suci, ravnali javnim i privatnim obredima, pretkazivali i izricali proročanstva, razlagali religijske propise i tumačili kalendar svetkovina. Imali su nauk o praocu svih plemena čije ime Cezar bilježi, u rimskoj inačici, kao Dis pater; o podzemnoj naravi božanstva i mogućem vjerovanju u zagrobni svijet svjedoče i arheološki ostatci s dna jezera i rijeka te ukopani duboko u tlo. Jednom na godinu okupljali su se na tajnoj lokaciji na području plemena Karnutâ (latinski Carnutes) u okolici današnjega Chartresa te održavali sudište i birali svog poglavara, a utjecali su i na odabir i vladavinu plemenskih poglavara. Premda se Divicijak (Divitiacus), jedini druid čije je ime sačuvano (Cezar, Ciceron), kao poglavar plemena Heduanaca borio s Cezarom kao rimski saveznik, kasniji su ih rimski carevi Oktavijan August, Tiberije i Klaudije progonili pod optužbom za prinošenje ljudskih žrtava (prema Diodoru i Strabonu, a što prenosi Cezar, gradili su divove od vrbova pruća te u njima spaljivali ljude). Svi se antički izvori slažu oko druidske prakse žrtvovanja ljudi, mahom kriminalaca i ratnih zarobljenika (probadanjem, spaljivanjem, vješanjem, utapanjem, nabijanjem na kolac), premda su arheološki nalazi (npr. masovne grobnice s dekapitiranim tijelima ratnika u Pikardiji, a napose tzv. tijela iz močvare pronađena diljem sjeverozapadne Europe) podložni proturječnim interpretacijama. Rimski senator i vojskovođa Gaj Svetonije Paulin uništio je 61. uporište druida na otoku Mona (danas Isle of Man). Utjecaj druida potom jenjava (u Walesu nestaju do VII. st., sa širenjem kršćanstva), a kasniji spomeni odnose se većinom na obične gataoce. U Irskoj su u ranome srednjovjekovlju u kršćanskome tumačenju njihov nauk prenosili fili. U keltskoj folklornoj književnosti Britanskih otoka sačuvana su mnogobrojna imena srednjovjekovnih mitskih druida (npr. Cathbad iz irske sage Krađa stoke iz Cooleya, Gwydion iz velške zbirke Četiri grane Mabinogija) i druitkinja (irski bandruí) poput Bodhmal, Fionn mac Cumhaill, Biróg ili Bé Chuille; iz doba vladavine Klaudija i Vespazijana poznate su druitkinje Cartimandua, kraljica britanskog plemena Briganata, i Veleda, djevičanska proročica iz plemena Brukterâ. Kult imele najvažniji je druidski obred, a očuvao se u pučkim običajima do danas. Kasnija je popularna slika druida mahom nastala u razdoblju romantizma, a suvremena arheologija mahom ih vidi kao vračeve i šamane svojstvene plemenskim kulturama.

Citiranje:

druidi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/druidi>.