struka(e):

Drugi srpski ustanak, 1814–15. Nakon neuspjeha Prvog ustanka (1804–13) Osmansko Carstvo pokušalo je normalizirati stanje i obećalo pomilovanje, nakon kojeg se gotovo 10 000 izbjeglih obitelji vratilo u Srbiju. Ipak, odredbe Bukureštanskoga mira o autonomiji nisu bile poštovane, i srp. poglavari donose odluku o dizanju novog ustanka. Na sastanku u Takovu za vođu je izabran Miloš Obrenović. Ustanak je počeo 20. IV. 1814. u Jasenici, a u početku je bio ograničen na Rudničku, Čačansku i Kragujevačku nahiju. Nakon gubitka Kragujevca i Požarevca, Porta je uputila na Srbiju 2 vojske: rumelijski begler-beg Marašli Ali-paša krenuo je s juga, a bos. vezir Kuršid-paša iz Bosne. Kako pokušaji ustanika da dobiju pomoć eur. sila nisu uspjeli, M. Obrenović, ne prekidajući borbena djelovanja, započeo je pregovore s Osmanlijama. U listopadu 1815. bio je zaključen usmeni sporazum (poslije potvrđen fermanima) kojim je Srbija dobila samoupravu. Borba za stvaranje samostalne srp. države dalje se vodila diplomatskim sredstvima, pri čemu se Srbija oslanjala na Rusiju.

Citiranje:

Drugi srpski ustanak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/drugi-srpski-ustanak>.