darovanje (lat.: donatio), pravni posao kojim jedna ugovorna strana (darodavac) drugoj strani (daroprimcu) namjenjuje neku imovinsku korist. Ispunjenjem tog ugovora umanjit će se imovina darodavca i povećati imovina daroprimca. Ono što darovanjem dobiva daroprimac naziva se dar (poklon). Isprava o darovanju naziva se darovnica. Dar može biti, u cijelosti ili u nekom idealnom dijelu, stvar, pravo i imovina. Darovati se može svoju sadašnju imovinu cijelu, ali buduću najviše do polovine. Nagrada dana za nečiju zaslugu također je darovanje (nagradno darovanje). Darovanje je dobrovoljno i besplatno. Uzdarje ne oduzima darovanju besplatnost ako su posrijedi dva uzajamna darovanja od kojih ni jedno nije uvjetovano drugime. Darovanje ostaje besplatno i ako je daroprimcu dar namijenjen uz nalog da nešto učini ili ne učini (donatio sub modo). Ako je darovanje učinjeno tako da daroprimac duguje protučinidbu, ali manje vrijednu od dara, to je mješoviti pravni posao; naplatni se dio tako i prosuđuje, a tek višak kao darovanje. Darovanje je u načelu neformalan posao. Ipak, za valjanost darovanja nekretnina zahtijeva se pisani oblik, a za valjanost obećanja dara oblik javnobilježničkog akta (no i bez toga će obećanje dara obvezivati ako je posrijedi mali posao svakodnevnog života, ali neće biti utuživo, ne bude li barem u pisanom obliku). Darovanje obvezuje i u pravilu je neopozivo. Imaju ga pravo pobijati darodavčevi vjerovnici ako ono ide na njihovu štetu; imaju ga pravo pobijati i darodavčevi nužni nasljednici ako im vrijeđa pravo na nužni dio.
