Ćepulić, Vladimir, hrvatski liječnik (Novi Vinodolski, 23. III. 1891 – Zagreb, 23. III. 1964). Medicinu studirao u Innsbrucku, Berlinu i Beču (1915). Nakon specijalizacije iz ftizeologije u Leysinu i Hamburgu, 1920. organizirao je i vodio Odjel za tuberkulozu u zagrebačkoj Zakladnoj bolnici, a 1921. osnovao u Zagrebu prvi antituberkulozni dispanzer u kontinentalnoj Hrvatskoj. Godine 1934. spojio je te dvije ustanove u Institut za tuberkulozu, koji je vodio do kraja II. svjetskog rata. Do 1945. bio je redoviti profesor ftizeologije na zagrebačkome Medicinskom fakultetu. Nakon rata u Zagrebu je bio ravnatelj središnjega Antituberkuloznoga dispanzera, ravnatelj Bolnice za tuberkulozu (1950–58), potom voditelj odjela za borbu protiv tuberkuloze pri gradskom Higijenskom zavodu. Istraživao je biološke značajke uzročnika tuberkuloze te odnos između zaraze i bolesti. Stvorivši široku mrežu antituberkuloznih dispanzera i razvijajući njihovo dijagnostičko, terapijsko i profilaktičko djelovanje, utemeljio je modernu protutuberkuloznu službu u Hrvatskoj. Posebno je proučavao socijalne činitelje u epidemiologiji tuberkuloze, promicao je popularizaciju antituberkulozne zaštite, radi čega je 1928. osnovao Društvo za suzbijanje tuberkuloze. Godine 1921. osnovao je i do 1925. vodio Školu za sestre pomoćnice u Zagrebu, prvu školu za izobrazbu medicinskih sestara u nas. Bio je predsjednik Hrvatskoga liječničkoga zbora (1935–45), pri kojem je osnovao Hrvatsku akademiju za usavršavanje liječnika i Muzej za povijest zdravstva.
