struka(e):

Crnojevići (također Đuraši i Đuraševići, po vojvodi Đurašu Iliću), srednjovjekovna velikaška obitelj u Zeti. Prvi se put spominju 1331., kada drže posjede u Katunskoj nahiji. U borbi protiv Đurđa II. Stracimirovića poginuo je 1396. Radič Crnojević. Zapaženiju ulogu u XV. st. počinju dobivati njegovi rođaci Đurađ Crnojević (spominje se 1403–35) i brat mu Lješ, ali vodstvo u Zeti preuzimaju tek nakon smrti posljednjeg Balšića, Balše III. (1421). Stefan Crnojević (spominje se 1451–65) postaje 1452. mlet. vazal, dobivši naslov vojvode Gornje Zete. Njegov sin Ivan (spominje se 1465–90; u nar. tradiciji poznat kao Ivan-beg), priznavši mlet. vrhovnu vlast, ratovao je protiv Osmanlija. God. 1479. morao im je, međutim, ustupiti Skadar. Povukavši se pred njima u Italiju, vratio se nakon dvije godine u zemlju, nastavio borbe i obnovio (1481) svoju vlast. Budući da je Donja Zeta sa Žabljakom ostala i dalje pod osman. vlašću, Ivan je prebacio središte svoje države na Obod, a poslije na Cetinje ratujući i dalje s Osmanlijama. Njegov sin i nasljednik Đurađ (spominje se 1490–96) osnovao je 1493. tiskaru. U svojoj politici oslanjao se na Mletke. Povezao se s franc. kraljem Karlom VIII. u nastojanju da pokrene križarski rat protiv Osmanlija. Morao je, međutim, napustiti zemlju kada je njegov brat Stefan plan otkrio Osmanlijama. Za njegova boravka u Mlecima u Zeti je vladao (1496–99) Stefan kao osman. eksponent. Kada su ga Osmanlije uklonili s vlasti, Đurađ se potajno vratio u zemlju. Domamivši ga u Skadar, Osmanlije su ga zarobili i poslije prebacili u Anatoliju, gdje je 1503. umro. Treći sin Ivana Crnojevića, Staniša, prihvatio je islam (Skender-beg Crnojević), Osmanlije su mu predali na upravu Crnogorski sandžak (1513–30).

Citiranje:

Crnojevići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/crnojevici>.