Cremona [kremo:'na], glavni grad istoimene pokrajine u Lombardiji, sjeverna Italija; 72 147 st. (2011). Leži na obali rijeke Pad (Po). Romanička katedrala iz XII. st. s krstionicom (1284) i zvonikom (Torrazzo; 111 m, najviši u Italiji), vijećnica (XII–XIII. st.), loža (XIII. st.); mnogobrojne crkve (San Agostino, XIV. st.; San Pietro al Po, XVI. st. i dr.) i renesansne palače (Fodri, Raimondi, Stanga i dr.); muzeji; kazalište. Gospodarsko središte bogata agrarnog područja (kukuruz) u srednjem dijelu Padske nizine. Prehrambena (sirane), metalna (poljoprivredni strojevi), drvna i petrokemijska industrija (u blizini ležišta metana; naftovod do Genove). Dugom tradicijom ističe se izradba glazbala; u XVII–XVIII. st. Cremona je glavno središte za gradnju violina (znamenite obitelji graditelja Amati, Guarneri, Stradivari). – Oko 218. pr. Kr., na mjestu prijašnjega galskog naselja, Rimljani su osnovali Cremonu kao svoju koloniju, koja je 90. postala municipij. Langobardi su je osvojili 603. Potkraj XI. st. formirala se kao gradska komuna. U XII–XIII. st. bila je saveznica rimsko-njem. careva u borbi protiv Milana. God. 1334–1535. naizmjence u vlasti obitelji Pallavicino, Visconti i Sforza, nakratko Venecije (1499–1509) te Milana, a od 1535. mijenja gospodare (Španjolska, Austrija, Francuska i ponovno Austrija). God. 1859. ušla u sastav Kraljevstva Sardinije, a 1861. Kraljevstva Italije.
