akut (prema lat. acutus: oštar).
1. Naziv kojim se označuje ton ili tonski naglasak, oštri ili visoki naglasak.
2. Naglasak koji počinje od niskoga glasa, a završava visokim u okviru istoga sloga, uzlazni naglasak.
3. U staroštokavskome, čakavskome i kajkavskome, dug naglasak u svom drugom, dužem dijelu uzlazan ili se dugo drži na visini. Bilježi se znakom ~ (desẽti, vodẽ), a naziva se i novim akutom ili neoakutom da bi se razlikovao od praslavenskoga ili starog akuta, koji se u hrvatskim narječjima pokratio.
4. Grafički znak koji ide koso gore od lijeva prema desno (´), a upotrebljava se u različitim značenjima.