Akteon (grčki Ἀϰταίων, Aktaíōn), u grčkoj mitologiji sin Aristeja i Autonoje, Kadmove i Harmonijine kćeri, lijepi, mladi lovac kojeg božica Artemida, za kaznu što ju je potajice promatrao pri kupanju, pretvara u jelena, a potom ga rastrgaju njegovi vlastiti psi. Mitološka pripovijest o njemu primjer je arhajske religijske predodžbe prema kojoj čovjek koji vidi boga mora umrijeti. Akteon i Artemida (odnosno Diana) na kupanju te Akteonova smrt česti su motivi na grobnim reljefima, i grčkim (metope u Selinuntu) i rimskim, a od renesanse do XIX. st. omiljen su motiv u slikarstvu (Tizian, Andrija Medulić, Annibale Carracci, Jacob Jordaens, Jan Bruegel, Luca Giordano, Carlo Maratta, Francesco Albani, Rembrandt, Giambattista Tiepolo, Thomas Gainsborough, Camille Corot). Književno je mit obrađen u Euripida (Bakhe), Kalimaha (Himne) i Ovidija (Metamorfoze), a kao ljubavni motiv provlači se od Williama Shakespearea i Percyja Bysshea Shelleyja do Teda Hughesa i, u nas, Ivana Slamniga (»Akteon«).
