Akšamović, Antun, bosansko-srijemski ili đakovački biskup (Garčin, 27. V. 1875 – Đakovo, 7. X. 1959). Zaređen za svećenika 1899., najprije na službi u Drenju, Đakovu i Osijeku. Od 1902. profesor teologije i rektor sjemeništa u Đakovu. Biskupom je imenovan 1920., a 1923. i apostolskim administratorom sjeverne Slavonije i Baranje. Za biskupovanja (1920–51) obnovio je đakovačku katedralu stradalu u požaru 1933., reformirao upravu vlastelinstva đakovačkih biskupa; novčano je pomagao mnoga kulturno-prosvjetna i vatrogasna društva. Njegovom novčanom pomoći u Zagrebu je sagrađeno dječačko sjemenište, osnovana Hrvatska bogoslovna akademija i započeo radom Gospodarsko-šumarski fakultet. Pisao je o vjerskim, crkvenopovijesnim, prosvjetnim i socijalnim pitanjima u različitim listovima i publikacijama. Za NDH zastupnik je Hrvatskoga državnog sabora. Nakon II. svjetskog rata zalagao se za sređivanje odnosa između Crkve i države.
