Cipiko, Ludovik

Cipiko, Ludovik (Alviz, Aloysius Cipicus), hrvatski humanist i pjesnik (Trogir, 16. IX. 1456Rim, 2. III. 1504). Sin Koriolanov, u Padovi završio crkveno i građansko pravo. God. 1483. Trogirani su ga izabrali za biskupa, ali mletački Senat nije odobrio izbor. Imenovan je biskupom Famaguste (1488), bio je tajnik pape Aleksandra VI., a papa Julije II. imenovao ga je zadarskim nadbiskupom (1503), ali Cipiko je stalno boravio u Rimu. Održavao je veze s mnogim uglednim humanistima (M. Marullo Tarcaniota, P. Fosco i dr.). Smrt je pretekla njegovo vjerojatno imenovanje za kardinala.

Najvažnije mu je pjesničko djelo Panegirik mletačkomu Senatu (Panegyricus in Senatum Venetiarum, 1482; očuvan u lošem prijepisu), upućen duždu Giovanniju Mocenigu u povodu rata Mletaka s Ferrarom. Poznata su još samo četiri njegova epigrama, koji pripadaju prosjeku ondašnjega prigodnog pjesništva. U povodu očeve smrti 1493. uputio je braći Petru, Kristoforu, Jerolimu i Ivanu utješnu poslanicu (Epistola consolatoria, objavljena 1594. uz Koriolanovo djelo O azijskom ratu – De bello Asiatico), u kojoj daje idealiziran Koriolanov portret.

Cipiko, Ludovik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11914>.