aksiomatika (grčki ἀξıωματıϰός: koji se odnosi na aksiom), nauk o postuliranju i izvođenju koji polazi od nekog aksiomatskoga sustava koji počiva na »posljednjim načelima«.
U filozofiji i teoriji znanosti, postuliranje (zahtijevanje) bezuvjetno važećih počela koja se nalaze u temelju neke znanosti (npr. jednako oduzeto od jednako daje jednako). Već u djelu Elementi Euklid razmatra počela, njihovu neposrednu evidentnost i nepobitnost. S pomoću njih Aristotel gradi sustav nauka o znanosti, na čijem je vrhu Bog kao negibljivo kretalo, tj. kao temelj svega pokrenutoga (principiranoga). Do promjene značenja dolazi raspravom o Kantovu apriorizmu moći suđenja, gdje se tvrdi da aksiom nije neka evidentna istina, izraz neke idealizirane činjenice i neke kovencije radi ovladavanja realnošću, ni neka hipoteza. To je iskaz bez ikakve ontologijske vezanosti koji služi kao podloga za izvođenje novih iskaza (po D. Hilbertu).
