Camerata fiorentina

Camerata fiorentina [kamera:'ta fiorenti:'na] (Camerata iz Firence), dvije skupine humanista, književnika, glazbenih teoretičara, učenjaka i glazbenika koje su krajem XVI. st. na privatnim sastancima u kućama G. de’ Bardija (1570-ih i 1580-ih) i J. Corsija (nakon 1592) u Firenci stvorile u glazbi novi stil (monodija) i novu glazbeno-scensku vrstu (opera). Prvu Cameratu tvorili su Bardi, V. Galilei, O. Rinuccini, Pietro Strozzi i G. Caccini, a drugu, osim Bardija, Corsi i J. Peri. Glavno nastojanje Camerate bilo je oživljavanje izvornoga načina izvođenja antičke drame na temelju humanističkih historiografskih otkrića i teorija (Girolamo Mei, F. Petrić) posebnom vrstom »pjevajućeg recitativa«. Bio je to zahtjev za napuštanjem višeglasja i uvođenjem ekspresivnog jednoglasja uz instrumentalnu pratnju radi potpunog razumijevanja izvođenog teksta. Prvi je uspjeli pokušaj Caccinijeva zbirka madrigala i arija Le nuove musiche (1602) te prve opere: Dafne (J. Peri, 1598) i Euridika (Euridice, J. Peri i G. Caccini, 1600), obje na Rinuccinijev tekst.

Camerata fiorentina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10586>.