Buntić, Didak, hrvatski prosvjetni i socijalni djelatnik (Paoča kraj Čitluka, BiH, 9. X. 1871 – Čitluk, 3. II. 1922). Filozofsko-teološki studij završio u Innsbrucku 1894., kada je zaređen za svećenika. Djelovao kao profesor grčkog i latinskog jezika u gimnaziji na Širokom Brijegu 1895–1919., a kao njezin ravnatelj 1910–19. Organizirao je 1911–14. analfabetske tečajeve u Hercegovini u kojima je opismenjeno oko 13 000 ljudi. Za gladi u Hercegovini 1917. organizirao je u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj prihvat i smještaj više od 17 000 djece. Godine 1919. otvorio je đački konvikt u Zagrebu. Od 1919. do kraja života bio provincijal hercegovačke franjevačke provincije. Politički je djelovao kao član Središnjeg odbora Hrvatske narodne zajednice 1906., Narodnoga vijeća 1918. i Privremenoga narodnog predstavništva Srba, Hrvata i Slovenaca te kao član Konstituante i narodni zastupnik.
