Buje (talijanski Buie), grad u zapadnoj Istri, 13 km istočno od Umaga; 2087 st. (2021). Leži na 222 m visine, na brežuljku i njegovim padinama, na raskrižju cesta Pula–Kopar (Slovenija) i Umag–Buzet. Stanovnici naselja i okolice (Bujština) tradicionalno se bave vinogradarstvom (malvazija; vinski podrum iz 1905), maslinarstvom (uljara do 1986) i voćarstvom. Većina ih je zaposlena u kemijskoj i građevinskoj industriji (proizvodnja ukrasnoga kamena, elektroničkih i električnih žica i kabela, boje, žbuke, ljepila, bojila i aditiva za plastične mase, uredskih strojeva i opreme, proizvoda od plastike i drva i dr.), prehrambenoj industriji (tartufi, pivo, vino) i građevinarstvu. Razvija se proizvodno i uslužno obrtništvo, trgovina i ugostiteljstvo, a potiče se i ruralni, osobito vinski (vinska cesta), gastronomski i kulturni turizam. Stari dio grada očuvao je srednjovjekovnu urbanu strukturu; zaštićen je kao kulturno-povijesna cjelina. Na glavnome trgu nalazi se palača, sagrađena u stilu venecijanske cvjetne gotike, s oslikanim pročeljem iz XV. st., i župna crkva sv. Servula iz XVIII. st., jedan od najznačajnijih primjera kasnobarokne arhitekture u Istri (izgrađena na mjestu srušene ranije crkve iz XVI. st.). Uz crkvu je zvonik s uzidanim grbovima. Crkva Blažene Djevice Marije s kraja XV. st. smještena je izvan zidina; čuva vrsne umjetnine (gotička Majka Božja) iz XV. st. U naselju je etnografski muzej. – Nastaje na mjestu prapovijesne gradine, isprva kao kasnoantičko, a zatim srednjovjekovno utvrđeno naselje. Prvi se put spominje 981. kao Castrum Bugle u povelji akvilejskog patrijarha Otona II. Kao posjed akvilejskih patrijarha (od X. st.), utvrda Buje imala je veliku ulogu u njihovim borbama protiv Mlečana, koji su je uspjeli zauzeti tek 1412. U XV. i XVI. st. Venecija u Buje naseljava stanovništvo s hrvatskog područja pod osmanskom vlašću. Teške demografske gubitke doživljava za kuge 1556. Potkraj XVII. i na početku XVIII. st. postaje kulturno i crkveno središte i mjesto održavanja crkvenih sabora. Između 1947. i 1954. dio zone B Slobodnog Teritorija Trsta, a zatim priključen Jugoslaviji i Hrvatskoj.
