vjedi (vjedje), naziv trećega slova staroslavenske azbuke, u izvornome obliku: vêdy ili vêdê, izveden prema glagolu vêdêti »znati«, za labiodentalni spirant ili sonant /v/. U glagoljici označuje brojevnu vrijednost 3, a u ćirilici 2. U najstarijim glagoljičkim tekstovima sastavljeno je od dviju kružnica i odozdo povezano oblom ili blago zašiljenom spojnicom. U hrvatskoj ustavnoj glagoljici slovna će se oka potpuno razvući između dviju glavnih redačkih linija i preoblikovati se u pravokutnike, a spojnica će se svesti na kratku vodoravnu crticu, poravnanu s donjom linijom retka. Ćiriličko slovo nastalo je izravno prema srednjovjekovnomu grčkom uncijalnom slovu vita, odnosno prema beti koja se u IX. st. izgovarala kao /v/. U bosančici je oblik krajnje pojednostavnjen, u jedan četveropotezni kvadrat.
